Godinjak i ostali: Krv po podu i zidovima

Zaštićena svjedokinja “H” je kazala da je selo Dejčići (opština Trnovo) napadnuto početkom juna 1992. godine, kada su ona i njen suprug sa troje maloljetne djece otišli u šumu, gdje su se krili oko 20 dana.

Kako je napomenula, s njima se u šumi krio i njihov kum, dok su svekrva i zaova odlučile da budu u vikendici, pola kilometra udaljenoj od šume.

“Nakon tri do četiri dana, grupa od oko njih pet-šest došla je do kuće u kojoj su bile svekrva i zaova. Mi smo bili na jednom brdu i mogli smo da vidimo da su ih stavili na traktor i odvukli. Kasnije smo čuli i pucanj”, objasnila je svjedokinja, te dodala da su taj dan one i ubijene.

Svjedokinja “H” je rekla da su ih nakon dvije sedmice skrivanja u šumi “zarobili muslimani”, pripadnici Teritorijalne odbrane (TO), te odveli u školu u Dejčiće, gdje je njih 12 bilo zatvoreno u maloj učionici.

“Kad nije bilo vojske, čuvali su nas mještani Dejčića. Bili su u civilu, nenaoružani, i oni su nas puštali da izađemo nekad iz učionice. Kada nas je čuvala vojska, bili smo uvijek zatvoreni”, objasnila je “H”.

Nakon skoro mjesec, žene i djeca su razdvojeni od muškaraca te prebačeni u veću prostoriju. Jedna noći, kako je kazala svjedokinja, iz prostorije u kojoj su bili zatvoreni muškarci čuli su se galama i jauci. Sutradan, ženama je bilo naređeno da uđu i počiste prostoriju.

“Haos… Krv po podu, zidovima… Svi su bili isprebijani. Kum je već bio u komi, dok sam ja pomagala svom suprugu i stavljala mu obloge na rane”, ispričala je svjedokinja.

Ona je dodala da je prvooptuženog Edhema Godinjaka “upoznala u ropstvu”, te da je s njim u školu dolazio Asim Zulić, kojeg je poznavala od prije rata.

“Sutradan je u školu došao Zulić sa Godinjakom. Rekla sam mu da uđe u prostoriju kod muškaraca, da ih vidi. Moj kum je tada već bio mrtav. Isti dan Zulić nam je naredio da se spakujemo, i svi zajedno smo prebačeni u hotel ‘Treskavica’ u Trnovu, odakle samo žene i djecu odvode u prostorije obdaništa”, kazala je svjedokinja “H”.

Ona je dodala da je razmijenjena 12. septembra 1992. godine, a njen suprug tri dana kasnije. Izjavila je da su na razmjeni glavni bili Zulić i Godinjak.

Za zločine nad zarobljenicima i civilima počinjene na području Trnova optuženi su Godinjak, Medaris Šarić i Mirko Bunoza. Na teret im je stavljeno učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova. Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba TO-a, a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).

Tokom unakrsnog ispitivanja svjedokinja je rekla da je njen suprug poznavao optuženog Godinjaka, te da joj je ispričao da ga je, tokom zarobljeništva u Domu zdravlja, Godinjak ispitivao o naoružanju.

Kazala je da nije čula da je srpska strana uslovljavala razmjenu civila tražeći razmjenu “mrtvih Šešeljevih vojnika”.

Suđenje se nastavlja 4. oktobra, kada će iskaz dati svjedok “N”.