Sejdalija Ferhatović posvjedočio je da je Ratno predsjedništvo u Goraždu, čiji je bio član, osnovano 20. ili 21. juna 1992. godine te da je imalo funkciju zakonodavne vlasti i savjeta za Narodnu odbranu.
On je istakao da je Predsjedništvo donosilo odluke za vojna pitanja, no da se nije bavilo izvođenjem vojnih operacija.
“Nismo direktno učestvovali da mi planiramo. To su planirale pojedine jedinice”, kazao je Ferhatović, napomenuvši da je u Goraždu “bio haos” dok se nisu ustanovile državne institucije i formirale brigade.
On je pojasnio da je dio Predsjedništva bio i Štab Teritorijalne odbrane (TO), te da nije postojalo tijelo iznad opštinskog štaba.
“Mi nismo imali okružni štab. Predsjedništvo je u pojedinim momentima preuzelo tu funkciju. (…) Ratno predsjedništvo je bilo nadređeno Štabu”, rekao je svjedok, dodavši da je “Štab trebao biti nadređen komandama brigada”. Naglasio je da postoji dokumentacija o odlukama Predsjedništva u kojim je učestvovao i da je “najbolja istina u toj dokumentaciji”.
Odgovarajući na pitanja Tužilaštva o odluci o razoružanju civila srpske nacionalnosti u Bučju, Ferhatović je ispričao da je 9. maja bila donesena naredba ili proglas da se sve paravojne formacije ili pojedinci koji posjeduju naoružanje jave u najbliži štab.
Pojasnio je da je bio pretres svih stambenih objekata u Goraždu, a da jedino Bučje sa zaseocima nije dozvoljavalo da se izvrši pretres. Istakao je da ima saznanja da je 43. drinska brigada pokušala razoružati stanovnike Bučja u periodu između 15. i 20. juna, ali da su naišli na oružani otpor.
“Onda smo dali naredbu ili odluku da se Bučje razoruža”, kazao je svjedok i dodao da je to trebala učiniti 43. brigada.
Tužilaštvo je prigovorilo iskazu ovog svjedoka, kazavši da je u ranijoj izjavi rekao da nije učestvovao u donošenju ove odluke. Ferhatović je objasnio da su prošle 24 godine, te da je prilikom davanja izjave Tužilaštvu “kolegica bila gruba”.
Prema optužnici, Sejdić je, kao komandant Prve višegradske brigade ABiH, naredio i učinio nečovječno postupanje prema civilima srpske nacionalnosti i ratnim zarobljenicima, pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS), na teritoriji općina Rudo, Višegrad i Goražde.
Sejdić je, kako stoji u optužnici, zločin počinio od jula 1992. do februara 1993. godine. Na teret mu je stavljeno i da nije spriječio ili kaznio podređena lica u nanošenju ozljeda i drugih patnji civilima i ratnim zarobljenicima, kao i u pljačkanju imovine.
U unakrsnom ispitivanju Ferhatović je potvrdio da je Bučje bilo opravdan vojni cilj za takvu odluku, te kazao da optuženi nije prisustvovao sjednicama Ratnog predsjedništva, niti im se obraćao.
Odgovarajući na pitanja Sudskog vijeća, svjedok je rekao da je početkom ove godine čuo da su Bučjani bili zatočeni u Stanici javne bezbjednosti (SJB) Goražde.
Na ovom suđenju svoj iskaz je trebao dati i svjedok Emir Frašto, koji je pristupio ročištu, no nije saslušan jer Tužilaštvo nije obavijestilo Odbranu o njegovom svjedočenju.
Suđenje će se nastaviti 29. augusta.
