Izvještaj o podmetnutom eksplozivu na Markalama

“UN su uvijek govorile da ne znaju ko je ispalio granatu, ali je bilo gotovo sigurno da to nisu bili Srbi”, naveo je Segers u pisanoj izjavi koju je Odbrana uvela u spis.

On je posvjedočio da su mu istražitelji koji su bili na licu mjesta prenijeli da je eksploziju na Markalama izazvao “eksploziv postavljen ispod tezgi”.

Bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić optužen je za genocid počinjen u Srebrenici i još sedam opština, progone nesrpskog stanovništva, uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, i terorisanje stanovništva Sarajeva granatiranjem i snajperisanjem.

Prema optužnici, granatu koja je 5. februara 1994. ubila 66 i ranila 140 građana, ispalile su snage VRS-a.

Dok su ga unakrsno ispitivali tužioci, Segers je, međutim, rekao da je u Sarajevo došao u oktobru 1992. godine, a da je grad napustio u martu 1993. i više se nije vraćao. Na pitanje tužilaca i predsjedavajućeg sudije Alphonsa Orieja da li je u februaru 1994. bio u Sarajevu, svjedok je odgovorio negativno.

Istovremeno, Segers je, međutim, insistirao da je u vrijeme eksplozije na sarajevskoj pijaci u kojoj je poginulo oko 60 ljudi bio “oficir za vezu” u komandi UNPROFOR-a u Sarajevu.

Kako je rekao kasnije, kada je službovao u Zagrebu, vidio je šifrirani izvještaj o toj eksploziji, u kojem je bilo navedeno da je eksploziv bio podmetnut pod tezgu na Markalama.

Segers je izjavio i da je Armija BiH (ABiH) namjerno otvarala vatru iz neposredne blizine bolnice na Koševu i komandi UNPROFOR-a, kako bi izazvala srpsku artiljeriju da granatira te objekte.

Dok je službovao u regionu Bihaća, Segers je, kako je kazao, “znao da je Peti korpus ABiH svake nedelje helikopterom dopremao deset miliona njemačkih maraka za oružje i municiju”. Naveo je da se jedan helikopter srušio i da su tako pronađeni dokazi.

Odgovarajući na pitanje tužilaca, Segers je potvrdio da je u Sarajevu “vidio da VRS puca na civile dok obavljaju svakodnevne poslove”. Složio se i da u gradu, kada je u njega došao s jeseni 1992. godine, nije bilo ni vode ni struje.

“Ljudi su živjeli u paničnom strahu da se svakog momenta može pucati na njih”, rekao je svjedok, prihvatajući sugestiju tužilaca da je vatra VRS-a bila “raspršena po gradu”.

Segers se sa zastupnicom Optužbe, međutim, nije složio da vatra VRS-a “nije bila vezana za vojne ciljeve”.

“Bilo je izlazne vatrene iz centra Sarajeva, a Srbi su na to odgovarali dobro ciljanom vatrom. Nije bilo da tek tako pucaju”, rekao je Segers.

Suđenje Mladiću se nastavlja naredne sedmice.