Besima Dupanović je svjedočila kako su njenog supruga u ljeto 1992. godine dva puta odvodili u “IMT Traktorski servis” u Ripaču, gdje je bilo sjedište policije. Po povratku, istakla je ona, nije imao povrede, ali je bio neraspoložen.
“Treći put su ih odveli 11. jula 1992., mojoj kćerki je bio rođendan. Tada su ih odveli i nikad ih više nismo vidjeli”, prisjetila se svjedokinja Dupanović, pojasnivši da je s njenim mužem odveden i njegov brat Šerif.
Uz pomoć školskog druga Bore Maleševića, Dupanović je s djecom uspjela napustiti Ripač, sedam dana nakon što je posljednji put odveden njen suprug. Prilikom odlaska, kazala je svjedokinja, Malešević joj je rekao: “Besima, plači, ali ga više nećeš vidjeti.”
Kosti muža i djevera, dodala je, našla je nekoliko godina kasnije.
Dupanović je svjedočila na suđenju Saši Ćurguzu, bivšem pripadniku Izviđačkog voda 15. bihaćke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) koji je optužen da je ubio trojicu od 11 zatvorenika koji su odvedeni iz “IMT Traktorskog servisa” u Ripaču.
Za odvođenje Ismeta i Šere Dupanovića svjedok Ismet Čirić je, kako je kazao, čuo nakon izlaska iz Ripača, od ljudi koji su dolazili u Bihać.
“Ismet i Šero Dupanović su ostali u Ripaču nakon što smo mi u maju izašli. Čuo sam da su odvedeni u ‘IMT servis’ i da su im tamo sudili i ubili ih”, izjavio je svjedok.
Čirić je ispričao da je lično učestvovao u pregovorima sa srpskom stranom kada je bošnjačko stanovništvo dobilo ultimatum za predaju oružja. Prema njegovim riječima, oko 500 Bošnjaka je 23. maja 1992. godine napustilo Ripač, a vrlo mali broj je ostao.
“Strah me uhvatio kada sam vidio kordon, špalir vojske, kako s jedne tako i s druge strane, oko tri kilometra dug. Strah pogledati”, opisao je Čirić izlazak iz Ripača.
Svjedok je rekao da optuženog Sašu Ćurguza ne poznaje.
Suđenje se nastavlja 28. aprila.
