Analiza – Srećko Bošković: Ubistvo dječaka iz Srebrenice

Optužba je zatražila da Sud proglasi optuženog krivim za ubistvo dječaka počinjeno nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine, navodeći da su svjedoci potvrdili da je dječaka ubio Srećko Bošković.

S druge strane, Odbrana smatra da izneseni dokazi nemaju nikakvog potencijala za dokazivanje krivnje optuženog, te da on treba biti oslobođen.

Bošković je optužen da je sredinom jula 1995. godine – nakon što su srpski vojnici strijeljali Bošnjake s područja Srebrenice, a potom ukopavali njihova tijela na platou Crvene brane (općina Zvornik) – prišao jednom dječaku i rekao mu da je slobodan, a kad se dječak udaljio, ubio ga iz automatske puške.

Krivicu optuženog pokušalo je Tužilaštvo BiH dokazati saslušanjem deset svjedoka, vještaka i ulaganjem materijalnih dokaza.

Zaštićeni svjedok SB-1 je kazao da je čuo kako je optuženi Srećko Bošković priznao ubistvo dječaka u julu 1995. godine dok je razgovarao s Jovom Lazićem.

“Jovo je pitao: ‘Zašto si ga ubio?’, a Srećko je rekao: ‘Počeo je bježati. (…) Kada su ga nosili, vidio sam ranu na sljepoočnici’”, naveo je svjedok te dodao kako je Jovo poslije rata preminuo.

SB-1 je kazao da je dječak ubijen na brani kod sela Petkovci (općina Zvornik), gdje je izvršeno masovno pogubljenje muškaraca iz Srebrenice.

Dodao je da nije vidio ubistvo dječaka jer je bio okrenut leđima kada je čuo jedan ili dva pucnja. Nakon što se okrenuo u pravcu iz kojeg je čuo pucanj, vidio je, kako je naveo, optuženog Boškovića, kojeg poznaje duži niz godina.

Rana na sljepoočnici

Svjedok SB-1 je rekao da je optuženi na brani bio naoružan, ali da nije siguran koju je pušku nosio – “papovku” ili M-48.

Milorad Kucalović je svjedočio da se ne sjeća da je tokom istrage govorio o ubistvu dječaka na brani, tvrdeći na suđenju da uopće nije bio na brani u Petkovcima. Pojasnio je da je u julu prošle godine, nakon davanja izjave u Tužilaštvu BiH, ponovno zatražio da istu dopuni i onda je prethodnu demantovao.

Kucalović je istaknuo da mu niko nije prijetio i da nije htio biti svjedok, te da je zbog stresa davao izjavu, navodeći da je u Tužilaštvu BiH “bio izgubljen”.

Većim dijelom je svjedočenje Kucalovića bilo zatvoreno za javnost. U završnoj riječi tužilac Predrag Tomić je kazao da je Kucalović u istrazi naveo da je vidio da je jedan vojnik ubio dječaka, koji je tada mogao imati 16 ili 17 godina.

Rifat Kešetović, vještak sudske medicine koji je po naredbi Tužilaštva BiH uradio nalaz o ostacima pronađenim u masovnoj grobnici Crvena brana, rekao je da od ukupnog broja nađenih posmrtnih ostataka, oko 77 ih pripada osobama mlađim od 18 godina, a od toga je 12 još neidentifikovanih.

Prema optužnici, ubijeni dječak još nije identifikovan.

Odbrana je saslušanjem dva svjedoka i ulaganjem šest materijalnih dokaza nastojala uvjeriti Sudsko vijeće da nije dokazano da je Bošković ubio dječaka.

Svjedoci Odbrane Dušan Nikolić i Radovan Đokić su ustvrdili da nikada nisu bili na brani u Petkovcima, dok svjedok SB-1 tvrdi da ih je vidio. Suočenje svjedoka sa SB-1 je bilo zatvoreno za javnost.

Optuženi bio na brani?

Tužilac Tomić je u završnoj riječi naveo da je SB-1 ostao kod svoje izjave da je Nikolića i Đokića vidio na brani.

Na pitanje Odbrane da li je čuo da je “Bošković imao neke veze s branom”, svjedok Nikolić je odgovorio da nije.

Zaštićeni svjedok Tužilaštva kojem je dodijeljen pseudonim SB-4 ispričao je kako je u julu 1995. godine kopao jamu za leševe na brani kod Petkovaca, te da tu Boškovića u to vrijeme nije viđao.

Tužilac je svjedoku predočio slike, na kojima je SB-4 prepoznao optuženog Boškovića, rekavši da ga tada nije viđao na brani, ali da mu je poznat od vremena poslije rata.

Spomenko Milošević, koji je svjedočio na zahtjev Optužbe, kazao je da nije Boškovića viđao s puškom nakon pada Srebrenice.

Tokom suđenja Bošković je bio na slobodi uz određene mjere zabrane.