This post is also available in: English
Vijeće ga je oglasilo krivim jer je učestvovao u nezakonitom hapšenju civila iz sela Osojnica, Kabernik i Holijaci, koji su zatvoreni u školi u selu Orahovci, gdje je neke od njih i udarao. Osuđen je i za hapšenje šest civila iz sela Kabernik, koji su 12. juna 1992. godine odvezeni u pravcu Donje Lijeske.
“Civili Čančar Omer, Čančar Alija, Čančar Besima, Mameledžija Esad, Tvrtković Hamed, Tvrtković Husein su na karoseriji vozila odvezeni u pravcu Donje Lijeske, od kada im se gubi svaki trag”, rekao je Zoran Božić, predsjedavajući Sudskog vijeća.
U obrazloženju je Vijeće kazalo da Racković nije bio optužen za prisilni nestanak, ali da su porodice Tvrtković i Čančari tada zadnji put vidjele svoje članove porodice.
Vijeće je zaključilo da je silovao i zaštićenu svjedokinju RV-5, koja je zajedno da drugim ženama s Bikavca 5. jula 1992. godine odvedena u naselje Crnča.
“Naredio je oštećenoj RV-5 da pređe na prednje sjedište vozila što je ona i učinila, gdje ju je prisilio na seksualni odnos, tako što joj je zaprijetio da će nositi srpsko dijete, a zatim joj naredio da se skine”, navodi se u presudi.
Vijeće ga je osudilo i da je u augustu 1992. u selu Gornja Lijeska učestvovao u ispitivanju i premlaćivanju civila Adema Berberovića.
“Udarao ga je šakama po glavi i stomaku, pod bradu mu stavio nož čija je dužina oštrice 30 centimetara, govorio mu da će ga zaklati i opsovao mu balijsku majku. Usljed udaraca se oštećeni Berberović onesvijestio i danas ima posljedice po vid na lijevo oko”, rekao je Božić.
Racković je proglašen krivim da je ove zločine počinio kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO), a zatim Četvrte čete Višegradske brigade, od maja do sredine augusta 1992. godine.
Vijeće nije prihvatilo alibi Odbrane koja je tvrdila da je optuženi u vrijeme izvršenja ovih djela neprekidno bio na liniji na Zaglavku i da nikada nije upravljao vozilom.
“Za Vijeće nije bila značajna ni činjenica trostrukog ranjavanja optuženog. Iako to stoji u kartonu Doma zdravlja i svjedoci Odbrane navode. Za ranjavanje relevantno za optužnicu je utvrđeno da nije bilo vitalno ugrožen”, rekao je predsjedavajući Božić.
Vijeće je kazalo da su svjedoci Tužilaštva BiH u svojim svjedočenjima pravili jasnu razliku između onoga što su doživjeli i čuli, te da su to tako prenijeli i u sudnici.
Sud je po dvije tačke oslobodio Rackovića optužbi za učešće u hapšenju civila Adila Čakara i Muhameda Čukojevića u selu Crni Vrh, te paljenje bošnjačkih kuća u selu Kabernik.
“Vijeće nije moglo zaključiti da je učestvovao u nezakonitom lišavanju slobode Čakara i Čukojevića. Nije sporno da su oni odvedeni i zatvoreni, i da se Čukojeviću gubi svaki trag, ali sporno je svojstvo lica koja su to učinila”, rekao je Božić.
Suđenje je počelo u februaru prošle godine, a tokom suđenja Racković se branio sa slobode. Mjere zabrane su mu produžene.
Na ovu presudu moguće se žaliti Apelacionom vijeću Suda BiH.
