Krikovi i ljubičasti plamen

Svjedok A-3 je ispričao da je bio u prvoj grupi Bošnjaka koji su 10. juna 1992. godine privedeni u policijsku stanicu u Bileći. Hapšenja su izvršila uniformisana lica koja njemu nisu bila poznata.

“Poslije nas, svako pet minuta neko je bio privođen. Mislim da su to radili Nevesinjci i Gačani. Udarali su ljude šakama, noževima, bajonetama… Hasana Arnautovića su uboli nožem u grlo”, izjavio je svjedok i dodao kako su Miroslav Duka i Krsto Savić zlostavljali Asima Đapu i njegovog brata.

Svjedok je rekao da su zatočenici, njih 40, predvečer kamionom odvezeni u kasarnu u Bileći.

Nakon osam dana, ponovo su vraćeni u centar grada i smješteni u zgradu “starog austrijskog zatvora”, koji se, prema riječima svjedoka, nalazio prekoputa zgrade stanice policije.

Odgovarajući na pitanja tužioca, svjedok je kazao da su zatvorenici izvođeni iz prostorija i premlaćivani.

“Znam da su govorili: ‘Duka te pozdravi pa te onda izbuba’”, prisjetio se svjedok.

Duki se, zajedno s Goranom Vujovićem i Željkom Ilićem, sudi za zločine počinjene u Bileći. Prema optužnici, Vujović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Bileći, Duka komandir milicije, a Ilić policajac.

Vujoviću i Duki na teret je stavljeno da su omogućili i organizovali zatvaranje civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u zgradu SJB-a i Đački dom u Bileći, gdje su zatočenici ubijani, mučeni i zlostavljani, a Iliću da je učestvovao u fizičkom i psihičkom zlostavljanju, mučenju i ubistvima.

Svjedok A-3 je rekao da su do polovine jula stražu u starom zatvoru držali rezervni, a poslije aktivni policajci. Među njima je bio i Željko Ilić, za kojeg je kazao da se prema zatočenicima korektno ponašao.

“U taj zatvor su svakodnevno dovođeni ljudi. Na kraju nas je bilo oko 90. Na početku smo spavali na betonu, a poslije na daskama. Hranu nam nisu davali, već nam je rodbina donosila”, rekao je svjedok.

On se također prisjetio dana kada su u prostorije zatvora ubačene dimne bombe i pucano po zatočenicima.

“Taj 25. august nikada neću zaboraviti. Čuo sam Dukin glas. Neko je navaljivao da uđe u prostoriju. Ali nisu imali ključa od katanca… Onda su ubacili suzavac ili nešto slično. Vidio se ljubičasti plamen i čuli su se krikovi. Brat bratu nije mogao pomoći. Onda je počela rafalna paljba”, kazao je svjedok.

Pucnjava, u kojoj je, prema riječima svjedoka, ranjeno oko deset zatočenika, trajala je više od četiri sata.

Na pitanje Minke Kreho da li se sjeća šta je Duka govorio ispred vrata zatočeničke prostorije, svjedok je odgovorio kako je “prijetio da će ih sve pobiti ukoliko ne otvore vrata”.

Svjedok A-3 je rekao da je u zatvoru bio sve do 5. oktobra 1992. godine, kada je grupa od oko 120 zatvorenika iz Bileće prebačena u Crnu Goru.

“Nismo svi pušteni. Duka je spisak pravio. Ostalo je oko 600 do 700 Bošnjaka. Oni su pušteni u decembru”, kazao je.

Suđenje se nastavlja saslušanjem novog svjedoka Tužilaštva BiH, na ročištu zakazanom za 24. mart.