This post is also available in: English
Esad Osmanbegović je ispričao da je u jesen 1993. godine, kao jedan od članova komisije koja je imala zadatak da utvrdi uslove boravka u zatvorima, posjetio objekat u Hrasnici u kojem su bili zatvorenici dovedeni iz Tarčina.
“Razgovarali smo sa zatvorenim licima i oni su se žalili na dužinu zatvaranja, smještaj, zdravstvenu zaštitu… Nisam primijetio da su imali tragove nasilja. Da li su bili iscrpljeni, ne mogu reći, jer i ja sam tada bio mršav, svi smo bili. Znam da im je Crveni krst puno pomagao”, rekao je svjedok.
Osmanbegović je svjedočio na suđenju za ratne zločine počinjene u “Silosu”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, za šta se sudi Mustafi Đeliloviću, Fadilu Čoviću, Mirsadu Šabiću, Neziru Kaziću, Bećiru Hujiću, Halidu Čoviću, Šerifu Mešanoviću, te Nerminu Kalemebru.
Prema optužnici, Hujić je bio upravnik i zamjenik upravnika “Silosa”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Mešanović je bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u kasarni “Krupa”, a Kalember stražar u “Silosu”. Ostali su bili pripadnici civilne, vojne i policijske vlasti.
Iz Hrasnice, kako je kazao svjedok, članovi Komsije su otišli u zatvor “Silos” u Tarčinu, gdje su sreli upravnika Bećira Hujića. Dodao je da su članovi Komisije “naišli na dobru saradnju u zatvoru”, te da su im bili dati svi podaci koje su tražili.
On je rekao da su zatvorenici u “Silosu” spavali na paletama sa spužvama i da su imali dovoljan broj deka i peć za grijanje.
“Bile su im omogućene posjete rodbine i dostava paketa. Imali su izdašnu pomoć Crvenog krsta. Svaki zatvorenik je dobijao po konzervu goveđeg mesa svaki dan, a znam da su, pored redovnih obroka, dobijali i dodatni obrok za rad”, kazao je Osmanbegović.
Svjedok je rekao i da mu je upravnik pričao kako se ranije dešavalo da su određene jedinice, koje nisu s tog područja, dolazile i samostalno odvodile ljude na radove. Na pitanje Odbrane da li su se zatvorenici žalili Komisiji na zlostavljanje u zatvoru, odgovorio je da nisu.
“Pravi osnov za zatvaranje tih lica bio je akt Kriznog štaba prema kojem su stavljeni u privremenu izolaciju zbog neprijateljskog djelovanja. Protiv 17 lica vođeni su postupci suda iz Zenice”, kazao je on.
Osmanbegović je potvrdio da je u izvještaju koji je Komisija sačinila navedeno da su zatvorenici zatvoreni na osnovu općeg akta, te kako je postojala sumnja da su počinili krivična djela.
“U Tarčinu je bila specifičnost oko nadležnosti zatvora. Osnivač je bio civilni organ, a kasnije su uticaj na zatvor sve više imali vojni organi”, dodao je on.
Suđenje se nastavlja 10. jula.
