Lažna izjava o uzroku smrti

Svjedok Željko Dujanić, koji je sredinom maja 1992. godine u zgradu policije doveden nakon zarobljavanja, kazao je da je Čerek preminuo nakon batina. 

“Ujutro smo prijavili smrt i onda smo ga iznijeli vani. Neko od policije je naredio da ga iznesemo”, pojasnio je on.

Sa još trojicom zatvorenika, svjedoka je, kako je naveo, nasumično izabrao policajac radi pisanja izjave o ovom slučaju. Svjedok Dujanić je ispričao kako se u prostoriji u koju su odvedeni pojavila Indira Vrbanjac i rekla im: “Taj čovjek je umro prirodnom smrću, je li tako?”

Na suđenju je pojašnjeno da je Indira Vrbanjac zapravo optužena Indira Kamerić.

“Razumio sam da pišem to što mi je rečeno”, kazao je Dujanić i dodao da je pisao o tome kako je Čerek umro prirodnim putem.

Svjedok je pojasnio da je Kamerić bila u civilnoj odjeći i da je imala plavu kosu. On je rekao da je prije rata igrao fudbal s njenim rođakom, te da je jedne prilike u zgradi policije bila u društvu djevojke koja je radila s njegovom majkom.

On nije mogao u sudnici prepoznati optuženu, a prema njegovom mišljenju, bila je isljednik.

Kamerić je optužena da je, kao pripadnica 101. bosanskobrodske brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), 1992. godine učestvovala u mučenju civila i ratnih zarobljenika srpske i bošnjačke nacionalnosti zatvorenih u zgradi policije i na stadionu kluba “Polet”. Ona je optužena i da je pomagala silovanja i seksualna zlostavljanja.

Svjedok Dujanić je kazao da je iz zgrade policije prebačen na stadion Fudbalskog kluba “Polet”, gdje je čuo priču da Savo Dušanić treba platiti pet hiljada maraka optuženoj za izlazak iz zarobljeništva. On je dodao da je Dušanić izašao iz zarobljeništva, ali ne zna da li je optuženoj dao novac.

On je na pitanje Odbrane odgovorio da ga optužena nije ni fizički ni psihički maltretirala.

Nastavak suđenja je 13. marta.