This post is also available in:
Alija Šuko, koji je u to vrijeme bio direktor ratne bolnice, naveo je da su ženske osobe doveli Zenaid Đelmo i nekoliko policajaca, te da su mu rekli da su silovane i da su bile u Muzeju “Bitka na Neretvi”.
Doktor Šuko je pojasnio da je jedna žena imala 35, a druga između 18 i 23 godine, i o svemu je sačinio nalaz. Dodao je da su one samo šutjele.
Bojadžić, bivši zamjenik komandanta odreda “Zulfikar” ABiH, optužen je za silovanje jedne ženske osobe koja je bila zatvorena u muzeju.
Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok je rekao da nije čuo da je bilo ko Bojadžića doveo u vezu sa silovanjem. On je naveo da su u ratnoj bolnici Bošnjaci i Hrvati bili jednako tretirani.
Prema optužnici, Bojadžić je, uz prijetnju pištoljem, u dva navrata u septembru 1993. sprečavao ljekara da povrijeđenom zarobljeniku pruži pomoć, te je prijetio tom zarobljeniku i tražio mu novac. Na teret mu je stavljeno da je mjesec poslije zarobljeniku istrgao infuziju iz ruke, koja je potom počela krvariti.
Šuko – koji je smijenjen s pozicije direktora sredinom augusta 1993. godine, ali je nastavio raditi u bolnici – naveo je da nisu tačne tvrdnje da su ljekari sprečavani da hrvatskim zarobljenicima pruže pomoć.
On je dodao da je Bojadžić u bolnicu dolazio radi obilaska ranjenih vojnika odreda “Zulfikar”. Svjedok je rekao da su optuženi i njegova pratnja bili pristojni.
Na suđenju je saslušana i Slavka Divković, koja je s grupom hrvatskih civila iz Doljana kod Jablanice krajem jula 1993. dovedena u muzej. Ona se prisjetila prve noći, kada su dvije ženske osobe prozvane da izađu iz prostorije u kojoj su bili, ali je kazala da ne zna ko je to učinio.
Suđenje se nastavlja 13. juna.
