Mrak na očima

Vinko Ljubas prisjetio se 8. septembra 1993., kada mu je na vrata došao izvjesni Popara iz jedinice “Zulfikar” Armije BiH (ABiH) i sproveo ga do džipa, gdje je na karoseriji zatekao još nekoliko osoba. Vidio je naoružane vojnike, ali, kako je kazao, nikoga nije prepoznao jer mu je “pao mrak na oči”.

“Vozaju nas po gradu Jablanici i kupe još neke osobe. Sve skupa, devet nas je bilo”, rekao je svjedok, dodavši da su im sa ulice ljudi upućivali pogrdne riječi.

Svjedok je ispričao da su potom sprovedeni u bazu jedinice “Zulfikar” u Rogića kućama, i tu zatvoreni u trap, gdje su, kako je rekao, “prvu noć proveli u strahu za život”.

Džeko, bivši vojnik jedinice “Zulfikar”, optužen je za sudjelovanje u nezakonitom hapšenju devet hrvatskih civila iz Jablanice i njihovom zatvaranju u trap Rogića kuća u Donjoj Jablanici.

Svjedok Ljubas je ispričao kako su vojnici tražili dobrovoljca. On se javio i onda je sproveden u kafić koji se nalazio u sklopu Rogića kuća. Tvrdi da je tu pretučen nakon što ga je u vezi s ličnim podacima ispitivao Ramiz Delalić Ćelo, koji je 2007. godine ubijen u Sarajevu.

Tokom svjedočenja Ljubas je kazao da su zarobljenici premlaćivani dok su vođeni na obrok u obližnji restoran, ali da njega niko nije udario.

Svjedok je rekao da su neki zarobljenici, poput zaštićenog svjedoka J3, dali novac kako bi bili pušteni. On se prisjetio kako su njega jedne prilike iz trapa izvela dvojica vojnika – Deba i, kako misli, Struja – te mu kazali da “ide na tuširanje”, a putem do kuće su mu rekli da prikupi novac.

Ljubas je ispričao da mu je sestra dala novac, koji je potom predao Debi.

Nakon desetak dana provedenih u trapu, zarobljenici su, rekao je svjedok, prebačeni u štalu, koja se nalazila u sklopu Rogića kuća. Vojnici su u štali tražili zatočenika Iliju Kaleba, a svjedok je tada, kako je kazao, prepoznao Džeku po glasu, istaknuvši da ga je poznavao odranije.

“Čuo se žamor. Ilija Kaleb je izvučen iz štale, čulo se udaranje i pucanj”, rekao je svjedok, te dodao da je Kaleb tada bio ranjen.

On je pojasnio da nema saznanja da je Džeko tukao i ranio Kaleba, te da tokom zarobljeništva nije vidio da je bilo koga tukao ili tako nešto naređivao.

Svjedok je iz zarobljeništva pušten početkom oktobra 1993., kada mu je, kako tvrdi, Džeko prišao i rekao: “Ideš na tuširanje.” Svjedok je kazao da ga je do kuće džipom odvezao optuženi, koji je prema njemu bio korektan.

Desetak godina nakon rata, svjedok je, kao je ispričao, razgovarao sa Džekom u Jablanici o hapšenju iz septembra 1993. Svjedok je kazao da mu je Džeko tada rekao da su uhapšeni po spisku Enesa Kovačevića, tadašnjeg komandanta 44. brdske brigade, koji je zatražila jedinica “Zulfikar”.

Svjedok Ljubas je za Džeku kazao da je, iako ga nije vidio, najvjerovatnije sudjelovao u hapšenju.

Suđenje Džeki, optuženom i za druge zločine u Jablanici, kao i za ubistva počinjena u selu Trusina kod Konjica, zakazano je za 16. april.