This post is also available in:
Svjedokinja Vesna Miličević ispričala je da je, zajedno sa drugim mještanima sela Doljani kod Jablanice, zatvorena u Muzej “Bitka na Neretvi” 28. jula 1993. nakon napada nepoznate vojske.
“Muž se popeo na krov kuće i kazao: ‘Sve gori’”, rekla je ona, dodavši da je potom sa dvoje male djece i jetrvom “kroz kišu metaka” trčala do zaovine kuće.
Miličević je navela da su žene, djeca i muškarci u poslijepodnevnim satima kamionima prevezeni do muzeja. Nakon izvjesnog vremena, kako je dodala, neki ljudi su ušli unutra, a otac joj je kazao: “Obori glavu”, te je samo vidjela kako jedan “pokazuje rukom”.
Ona je rekla da nije vidjela izvođenje svjedokinja kojima su dodijeljeni pseudonimi D i H, ali da je ujutro bila priča da su odvedene i silovane.
“Čula sam od svoje sestre. Pričalo se tiho, od jednog do drugog”, prisjetila se ona.
Uslove u muzeju opisala je teškim. Kroz plač se prisjetila kako je joj je jedan stražar donio sanduk u koji je stavila sedmomjesečnu bebu.
Bojadžiću, nekadašnjem zamjeniku komandanta jedinice “Zulfikar” Armije BiH (ABiH), sudi se za premlaćivanje, seksualno zlostavljanje hrvatskih zarobljenika u Muzeju “Bitka na Neretvi”, kao i za silovanje.
Na suđenju je iskaz dala i Kristina Martinović, koja je svjedočila o napadu na Doljane 28. jula 1993. i boravku u muzeju. Ona se prisjetila prve večeri u muzeju, kada je ušao nepoznati muškarac i rekao: “Ti i ti, izađite.”
“Vidjela sam tu osobu, ali ne mogu se sjetiti ni ko je ni šta je”, kazala je ona i dodala da su naredno jutro svjedokinje D i H ušle u prostoriju pognute glave i sjele.
Svjedokinja je navela da je nakon izlaska iz muzeja pričala sa zaštićenim svjedokinjama, koje su joj rekle da su silovane.
Odgovarajući na pitanja Bojadžićeve braniteljice Edine Rešidović, obje svjedokinje su potvrdile da su nekoliko dana poslije zatočenja pušteni iz muzeja kod rodbine u Jablanici, te da su tako mogli i drugi.
Nastavak suđenja zakazan je za 24. januar.
