This post is also available in: English
Meho Čelik je kazao da su se on i drugi muškarci iz njegovog sela krili u šumi, odakle je 3. juna 1992. godine vidio kako su dva vozila došla u selo, nakon čega je čuo pucnjavu i vidio da mu kuća gori.
“Žene pobijene i spaljene… Moja žena i žena Smaje Čelika ubijene u štali. Vidio sam da moja žena još gori od kičme do glave… Polio sam je vodom. Hladio sam te kosti. Kasnije sam ih pokupio”, prisjetio se Čelik, napomenuvši da je sa suprugom proveo 40 godina u braku.
Prema njegovim riječima, tada je ubijeno i zapaljeno još nekoliko žena.
Tužilaštvo BiH tereti Predraga Milisavljevića, Miloša Pantelića i Ljubomira Tasića za učešće u ubistvima, prisilnom preseljenju, zatvaranju, mučenju i drugim nečovječnim djelima nad bošnjačkim stanovništvom.
Milisavljević i Pantelić su ove zločine, kako se navodi u optužnici, počinili u periodu od aprila do juna 1992. godine kao pripadnici rezervnog sastava policije u Višegradu, a Tasić kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).
Svjedok Čelik je kazao da optužene Milisavljevića i Pantelića ne poznaje, a da mu je Tasić komšija, da ga je viđao i poslije rata i da je prema njemu imao “komšijsko povjerenje”.
On je rekao da je Tasića vidio na platou u Višegradu kada je konvoj sa bošnjačkim stanovništvom krenuo, kako je kazano, za Skoplje ili Olovo.
Čelik je naveo da mu je komšija Derviš Kasapović, koji je bio na sastanku kod Tasića u mjestu Bosanska Jagodina, prenio da je naređeno da moraju napustiti selo.
“Derviš je kazao da je naređeno da se moramo iseliti i da će ko ostane biti ubijen”, rekao je Čelik.
On je dodao da su na jednom uzvišenju u blizini sela Kolakovići vojno sposobni muškarci odvojeni od žena, djece i staraca, a za koje je kasnije saznao da su ubijeni.
“I ja sam bio krenuo da izađem iz autobusa kada je bilo razdvajanje, ali me je jedan vojnik pitao koje sam godište i, kad sam mu odgovorio, rekao mi je da ne izlazim”, kazao je Čelik.
Nastavak suđenja je 29. januara.
