This post is also available in:
Kaurinović je kazao da je 15. septembra 1992. godine došlo do općeg napada bošnjačkih i hrvatskih jedinica na srpsko selo Bukvik (općina Brčko).
“Naše linije su vrlo brzo pukle i ja sam zajedno s još jednim komšijom već sutradan bio zarobljen. Prvo su nas odvezli iza škole u naselju Brka, da bi nas nedugo zatim prevezli do Zadružnog doma u Gornjem Rahiću”, rekao je svjedok.
Tamo su, kako je dodao, zatekli veću grupu vojnika, među kojima su bili i optuženi Hodžić i Hadžić.
“Neki od njih su me pitali gdje mi je ‘srpkinja’ i da li sam pucao, dok me je Galib Hadžić ispitivao o položajima naših jedinica. Tokom ispitivanja Nijaz Hodžić me je dva puta udario u predjelu glave. Od jednog udaraca sam pao i, dok sam tako ležao na tlu, drugi vojnici su me počeli ‘cipelariti’, zbog čega mi je izbijen jedan zub”, prisjetio se Kaurinović.
On je dodao da mu je neko od vojnika pomogao da ustane i umio ga, a zatim su ga uveli u salu Zadružnog doma, gdje je zatekao veliki broj zarobljenika srpske nacionalnosti iz Bukvika.
U optužnici stoji da su Hadžić i Hodžić sudjelovali u mučenju i nečovječnom postupanju prema civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti s područja Bukvika 1992. i 1993. godine.
Hadžić je, prema optužnici, bio inspektor kriminalističke policije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Brčko, a Hodžić vojni policajac pri Hrvatskom vijeću obrane (HVO) koji je u to vrijeme obavljao i poslove osiguranja logora – sabirnih centara.
Svjedok Kaurinović je rekao da je iz Doma prebačen u obližnju školu, gdje je još nekoliko puta bio ispitivan. Naveo je i da je viđao optužene, ali da ga više niko nije maltretirao.
On je dodao da su uslovi u školi bili loši, jer su zarobljenici ležali na podu, a hranu su dobijali rijetko.
Nastavak suđenja je 21. juna.
