This post is also available in:
Svjedok Danko Stević je kazao da se napad hrvatskih snaga na Bosanku Bijelu dogodio 11. juna 1992. godine.
“Dok sam bio u kući kod komšije Petra Lukića, neko je povikao da se predamo ili će dignuti kuću u zrak. Milan Sekulić je izašao iz kuće i začula se pucnjava. Pogođen je na ulaznim vratima. Mi ostali smo probali naći zaklon u sobi jer pucnjava nije prestajala”, kazao je Stević, istaknuvši da je na kuću bačena bomba, od čijih je gelera i sam ranjen.
Nakon prestanka pucnjave, Stević je, kao je ispričao, otišao do svoje kuće i tamo zatekao ranjenog oca.
“Iako se više nije pucalo, odlučili smo da prije mraka izađemo iz sela i odemo u obližnju šumu. Nakon toga je uslijedio i drugi napad i počelo je paljenje srpskih kuća u tim zaseocima Bosanske Bijele”, dodao je svjedok.
U napadima svjedok nije, kako tvrdi, vidio optuženog Stjepanovića.
Tužilaštvo u Brčko Distriktu tereti Stjepanovića za više ubistava, pljački i uništavanje imovine u naseljima Bijela, Cerik i Bukvik u okolini Brčkog tokom proteklog rata.
Drugi svjedok na ovom suđenju, Ilija Miličević je govorio o napadu na zaseoke Bosanske Bijele.
“Sa ženom i sinom sam bio na njivi i čuli smo prve pucnjeve. Prišla mi je grupa naoružanih vojnika u maskirnim uniformama, koji su imali urezane šahovnice na kundacima, i odveli su nas prema obližnjim kućama”, kazao je Miličević.
Dok je trajala pucnjava, kako je rekao svjedok, bili su zatvoreni u jednoj sušari, odakle su nešto kasnije odvedeni do zaseoka Lukići. Nakon sat ili dva, ispričao je svjedok, svi su pušteni kućama izuzev dvojice njihovih komšija.
“Prije mraka tog istog dana, izbjegli smo iz sela u obližnju šumu i uslijedio je novi napad, kada je započelo i paljenje kuća”, kazao je Miličević, istaknuvši da nigdje nije vidio optuženog Stjepanovića.
Nastavak suđenja zakazan je za 27. septembar 2011.
