Najbrojniji sedmi “Marš mira”

U “Maršu mira” 2011. godine sudjeluje oko 6.000 učesnika, što je do sada najveći broj. Učesnici će pješke prijeći put dug 110 kilometara iz Nezuka do Potočara, obilježavajući obrnutim smjerom stazu kojom je 1995. više hiljada ljudi izbjeglo iz Srebrenice, nakon što je pala u ruke Vojske Republike Srpske (VRS).

“Ovo je sedmi put da pokušavam ponovo doživjeti ono kroz šta su ljudi prošli, pod užasnim okolnostima. Bili su bombardovani, na njih je bacan otrov, a metak ih je čekao na svakom koraku. Ne znam da li sam dosad uspio shvatiti kroz šta su prolazili, ali to je moj cilj”, kaže Bekir Saokić, porijeklom iz Bratunca.

Polazna tačka marša je Nezuk, prvo selo koje je u julu 1995. predstavljalo slobodnu teritoriju za bošnjačke izbjeglice iz Srebrenice. Učesnici marša će pješačiti tri dana prije nego, u suton u nedjelju, stignu u Potočare. Na tom će mjestu u ponedjeljak, 11. jula, biti ukopano preko 600 tijela identificiranih tokom protekle godine.

Maršruta prolazi uglavnom kroz bošnjačka povratnička sela.

“Cijelim putem, dobrodošlicu nam iskazuju povratnici, koji s nama dijele svoja iskustva i nude osvježenje za učesnike marša”, rekao je Muhamed Duraković, šef kabineta državnog ministra sigurnosti i jedan od organizatora marša.

Duraković, koji je i sam jedan od osoba koje su preživjele prvobitni marš, rekao je da je ovogodišnji najbrojniji do sada, s najvećim brojem međunarodnih učesnika.
 
“Učestvuje sve više i više ljudi iz cijele regije i širom svijeta. Ove godine po prvi put imamo grupu Srba iz Republike Srpske koji učestvuju u maršu”, kazao je Duraković.

Junas Wallgren je prvi put doputovao iz Švedske u BiH kako bi sudjelovao u “Maršu mira”.

“Ono što se ovdje dogodilo jako me ganulo. Želim ovo uraditi kako bih podržao bosanski narod”, kazao je Wallgren.

Svake godine, počevši od 2005., 71-godišnja Marie Pochelet dolazi iz Pariza kako bi marširala.

“Kao majka troje djece, marširam da bih izrazila solidarnost. Vjerujem da je važno ovdje doći jer su Francuska i ostatak Evrope djelimično krivi za ono što se tu desilo”, kazala je Pochelet.

Marie Pochelet, inače umjetnica po zanimanju, svake godine maršira odjevena u tradicionalnu nošnju koju joj daruju žene iz ove regije, a po povratku u Pariz planira organizirati izložbu nošnji.

Grupa je prvu noć provela u kampu u Kamenici, u blizini jedne od najvećih masovnih grobnica u BiH.