Karadžić: Žrtve, a ne kolateralna šteta

Ispitujući zaštićenog svjedoka KDZ 485, bivšeg inspektora za krvne delikte pri Centru službi bezbjednosti (CSB) Sarajevo, Radovan Karadžić je iznio tvrdnju da su navodno izvršene promjene na mjestu pada granata.

“Mislim da je moja ekipa uradila na mjestu događaja sve što je u skladu sa zakonom. Nije mi rečeno šta smo to uradili mimo standarda. Lice mjesta je promijenjeno jer su odnesena tijela povrijeđenih i poginulih, sve ostalo je bilo isto”, kazao je KDZ 485 i dodao da su pojedinci koji bi se zatekli u blizini eksplozije pokušavali pomoći stradalima odvozeći ih u bolnicu i pritom ne čekajući dolazak timova za uviđaje.

Ovaj svjedok je govorio o uviđaju u kojem je sudjelovao 22. decembra 1994. na buvljoj pijaci na Baščaršiji, kada su sa Trebevića, koji je, kako tvrdi Tužilaštvo, bio pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS), ispaljene dvije granate jedna za drugom. Tog dana su, kako stoji u optužnici, poginule dvije osobe, a sedam ih je ranjeno. 

Ovaj incident stavlja se na teret Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske i vrhovnom komandantu njenih oružanih snaga, koji se pred Tribunalom u Haagu tereti za genocid i druge zločine počinjene od 1992. do 1995. na području BiH.

Tužilaštvo smatra da je Karadžić odgovoran i za granatiranje i snajperisanje Sarajeva koje je provođeno radi “ubijanja, sakaćenja, ranjavanja i terorisanja civilnog stanovništva”, a za posljedicu je imalo, kako stoji dalje u optužnici, smrt i ranjavanje hiljade civila.

Svjedok je govorio i o učešću u uviđaju nakon incidenta 28. augusta 1995. na sarajevskoj pijaci “Markale”, gdje su, kako je rekao, također tijela nastradalih odmah odvezena u bolnicu.

“Došli smo u 12:15 i ono što sam vidio bilo je da su policajci obezbijedili lice mjesta – zatvorili su prilaz mjestu samog udara projektila iz svih pravaca. Kad smo došli do te glavne ulice, moglo se primijetiti dosta razbacanih ličnih predmeta ljudi koji su nastradali, dosta krvi, krhotina stakla, dijelova zgrada. Ono što smo mogli odmah uočiti bilo je da na licu mjesta nismo zatekli tijela poginulih niti povrijeđenih”, objasnio je svjedok.

U optužnici stoji da je jedna minobacačka granata pala ispred ulaza u Gradsku tržnicu u ulici Mula Mustafa Bašeskije u Sarajevu 28. augusta 1995. godine, kada su poginule 43 osobe, a 75 ih je ranjeno. I ova granata je, kako tvrdi Tužilaštvo, ispaljena s Trebevića.

Svjedok je kazao da civili u Sarajevu nisu bili žrtve vojnih aktivnosti, te da se nisu kretali na područjima za koje su mogli pretpostaviti da bi na njima mogli stradati.

“Većina njih u događajima u kojima sam učestvovao stradali su mimo bilo kakvih vojnih aktivnosti. Sarajevo nije velik grad, i obično kada bi bile velike borbe, ljudi su to dobro znali, naučili su kako da žive u tim uslovima, i kada se osjeti bilo kakva borbena aktivnost, civili nisu bili na ulicama ili mjestima gdje bi bili izloženi vatri. Na onim mjestima gdje sam učestvovao u istragama nisu bili kolateralna šteta, nego žrtve”, rekao je KDZ 485.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Sudsko vijeće je u nekoliko navrata upozorilo optuženog da svjedoka ne ispituje o utvrđivanju pravca dolaska projektila jer se, kako je rekao i KDZ 485, time nije bavio.

Na ovom ročištu Sudsko vijeće je saopštilo da će suđenje Radovanu Karadžiću suspendovati na mjesec dana počevši od sredine novembra, kako bi Odbrana mogla “izvršiti pregled dokaznog materijala i pripremiti se”.

Vijeće je reklo da je u odlučivanju o periodu suspenzije u obzir uzelo “značajan broj kršenja Tužilaštva” koji je vezan za objelodanjivanje dokumenata, te istaklo da ipak optuženi “nije zbog toga pretrpio štetu”.

Nastavak suđenja zakazan je za 4. novembar 2010. godine.

A.A.