Karadžić: Odbrana od cijelog svijeta

“Francuska vlada posjeduje dokaze da je muslimanska strana ubijala svoj narod, snajperima, da bi to pripisala Srbima. Ovdje ćemo, u ovoj sudnici, vidjeti kako ništa nije bilo kao što izgleda. Sve je drugačije. Francuska obavještajna služba je bila tamo i posjeduje dovoljno saznanja”, kazao je Karadžić na saslušanju o relevantnosti dokumenata koje je optuženi zatražio od pet zemalja.

Ročištu su prisustvovali predstavnici Njemačke, Francuske, Hrvatske i Irana, dok Bosna i Hercegovina “zbog tehničkih poteškoća nije bila u mogućnosti da na vrijeme organizuje prisustvo svog predstavnika u Haagu”.

Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta njenih oružanih snaga, Tužilaštvo u Haagu tereti za genocid u Srebrenici i u još deset bosanskohercegovačkih općina, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, kao i opsadu, te sprovođenje kampanje granatiranja i snajperisanja Sarajeva.

Jean-Luc Florent, zamjenik za pravne poslove pri Ministarstvu vanjskih poslova Francuske, kazao je da ih na objelodanjivanje dokumenata o radu obavještajnih službi ne obavezuje čak ni saradnja sa sudom, jer ne žele otkriti “važne principe nacionalne sigurnosti”.

Karadžić je kazao da prvenstveno želi pokazati da su u proteklom ratu u BiH učestvovale “četiri zaraćene strane” i to srpska, muslimanska i hrvatska strana, te međunarodna zajednica. On smatra da će dokumenti koje traži od ovih zemalja pokazati šta se dešavalo i “s kakvom oružanom silom je srpska strana imala posla“.

U svom zahtjevu upućenom Vladi Njemačke, Karadžić je tražio dokumente o uvozu oružja u BiH tokom rata.

“Pitanje šverca oružja koje je u Srebrenicu dolazilo preko Njemačke ne može biti bez značaja. Ne može biti bez značaja kako će svjedočiti ovdje svjedoci iz zemalja UN-a koje su kršile embargo. (…) Te zemlje su predvidjele šta će biti u Jugoslaviji i BiH i aktivno doprinijele razbijanju te zemlje i onome što se tamo događalo. Mi smo se branili od cijelog svijeta”, kazao je optuženi na ovom ročištu.

Thomas Läufer, ambasador Njemačke u Haagu, zatražio je da optuženi ograniči svoje zahtjeve na određene događaje i djela, te da ih precizira.

“Ono što smo do sada ustanovili jeste da ili naša vlada te dokumente nema, ili su u drugim agencijama, ili nismo sigurni da ti dokumenti uopće postoje, i ako postoje, onda su povjerljivi i mi ih ne možemo objavljivati”, kazao je Laufer.

Na sličan problem ukazao je i Josip Paro, hrvatski ambasador u Haagu, koji je rekao da su spremni dati više dokumenata kada zahtjevi optuženog budu konkretniji.

“Hrvatska je jedna od najvažnijih zemalja i bila je nezaobilazna u svim transportima oružja, municije i vojne opreme. (…) Hrvatska je bila filter za prolaz svog tog oružja. Oni znaju za svaki metak, za svaku pušku, za svaku uniformu i čizme koje su došle. Oni su uzimali svoj udio u tome i apsolutno znaju i imaju evidenciju”, smatra Karadžić.

Na zahtjev Sudskog vijeća, Tužilaštvo je na ovom ročištu istaklo kako ne tvrdi da je Srebrenica bila demilitarizovana zona i ne osporava da je oružje “švercovano u nju”, kao ni da su se dešavali napadi u enklavi i izvan nje. Tužilac je također istakao da nikada nisu zauzimali stav da vojne snage nisu legitiman vojni cilj.

“Cijenim priznanja Tužilaštva na osnovu kojih bismo mogli zaključiti da je pitanje odluke moje i VRS-a za vojnu akciju prema Srebrenici i Žepi bilo legitimno i da se ono neće naći u optužnici, ali ono je i dalje u optužnici. Tu je i pitanje odakle to oružje. Moramo da pratimo trag tog oružja i vidimo koje su to sve sile bile protiv nas”, kazao je Karadžić.

Kada je riječ o predstavnicima Irana, kako je pojašnjeno na ovom ročištu, oni optuženom nisu dostavili nikakve dokumente, tvrdeći da nije bilo ništa “relevantno”. Ali Mokhberolsafa, pravni savjetnik iranske ambasade u Holandiji, zatražio je od Sudskog vijeća da odbaci zahtjev optuženog.

Karadžić je pak istakao da je u tom slučaju potrebno da relevantni predstavnici ovih zemalja pred Sudom pod zakletvom kažu da ne posjeduju određene dokumente, jer te države ne mogu odbijati saradnju “prostom izjavom da nemaju”.

“Iz Irana do BiH su dolazili tovari i tovari oružja… Transporti brodova i aviona nisu mogli da prođu bez saučesništva ovih država. Ako će ovako biti sa zemljama učesnicama naše krize, ja tražim da Vijeće obaveže da zvaničnici pod zakletvom kažu da nemaju te dokumente. Zašto zemlje koje su odredile naše ponašanje, i moje ponašanje i dužinu rata, mogu biti amnestirane da ne sarađuju i ne dostave dokumente. Moramo da imamo odgovornost”, zaključio je optuženi.

Karadžić se i na ovom ročištu u sudnici pojavio sam, bez pravnih savjetnika, ističući da će tako biti “do kraja ovog procesa”.