Bastah i ostali: Strah i trepet

Zaštićena svjedokinja 7 posvjedočila je kako je 13. septembra 1992. godine vidjela “Predraga Bastaha zvanog Car” i četu vojnika kako “ubijaju i odvode” njene komšije iz Vlasenice.

“To se desilo u noći i bio je strašan prizor. Ja sam sjedila kraj prozora, i sve sam vidjela. Bastah zvani Car bio je glavni u toj grupi, on je svima naređivao. Stajao je kraj auta, a bio je tu i traktor. Ušli su u kuće Zene Ambešković, Džemile Hasanbegović i Ahme i Tife Hadžiomerović. Sve su ih pobili. Kad su ih iznijeli i bacili na traktor, bili su obliveni krvlju”, rekla je svjedokinja.

Optuženi Bastah bio je “strah i trepet za Bošnjake Vlasenice”, ustvrdila je svjedokinja 7, i dodala da je on bio “glavna osoba za progon, za odvođenje muškaraca i žena u logor Sušica”.

Tužilaštvo BiH tereti Predraga Bastaha zvanog Car i Gorana Viškovića zvanog Vjetar za učešće u prisilnim nestancima civila sa područja Vlasenice tokom 1992. godine, kao i za ubistva, psihička zlostavljanja i mučenja Bošnjaka tokom ratnog perioda.

U unakarsnom ispitivanju, optuženi Bastah negirao je činjenicu da je tokom rata imao svoju jedinicu, te dodao da“apsolutno nije kriv” za zločin 13. septembra jer u “septembru 1992. godine nije bio u Vlasenici, već je išao po zimnicu”.

Svjedokinja je u sudnici kazala da je “njen pakao i pakao Bošnjaka Vlasenice” počeo u maju 1992. godine, kada je “Novosadski korpus otišao, a lokalni Srbi počeli da odvode Bošnjake i siju strah”.

“Bošnjaci nisu više mogli raditi, ali su se morali javljati, tako su sabirali narod za ubijanje. Moj brat je 2. juna otišao da se javi na posao. Ostavio je sina kod mene. Poljubio nas je oboje i tri puta se okretao. Nikad ga više nisam vidjela”, rekla je 7.

Prisjetila se i da su srpski vojnici dolazili često u njenu kuću.

“Kada bi dolazili, krila sam bratovog sina, nije još imao ni 20 godina. Oni bi me udarali u glavu, vukli za kosu, nogama i kundacima me lupali. Od toga sam ostala nepokretna”, kazala je svjedokinja.

Jedan od njih joj je, tvrdi, rekao za sudbinu njenog brata.

“Došao je pijan i želio silovati mene i majku, a ja sam mu rekla samo neka mi ostavi majku na miru. Nakon toga mi je rekao da zna ko sam ja i da je lično bio u počasnoj gardi kada mi je brat ubijen, te daje to naredio Goran Višković”, rekla je zaštićena svjedokinja.

Vlasenicu je napustila 13. septembra 1992.godine, u jednom od autobusa u kojima su žene i djeca prevezeni na teritoriju pod kontrolom Armije BiH. Tada je odvojena od bratovog sina, koji je “prebačenu logor Sušica, i još nije nađen”.

Na upit Radeta Golića, branioca optuženog Viškovića, da li je svjedočila ranije u nekom predmetu, svjedokinja je odgovorila da jeste, “u predmetu protiv Bastaha i Viškovića pred Haškim tribunalom”.

Nastavak suđenja zakazan je za 20. oktobar 2008. godine.