This post is also available in: English
Salko Mehčić, svjedok Tužilaštva BiH, posvjedočio je da je početkom juna 1992. godine odveden sa komšijama u logor Sušica, odakle ga je na prisilni rad odovodio Goran Višković zvani Vjetar.
Tužilaštvo tereti Predraga Bastaha Cara i Gorana Viškovića Vjetra da su od aprila do septembra 1992. godine učestvovali u ubistvima, psihičkom i seksualnom zlostavljanju, te mučenju i prisilnim nestancima civila sa područja Vlasenice.
Prema navodu svjedoka, Višković je iz logora Sušica odveo “10 do 13 Bošnjaka”, na njivu izvjesnog Slobodana Mitrovića, gdje im je rekao da je moraju cijelu preorati te da “ako ostane ijedna travka, bit će batina”.
“Kada smo završili, Višković je pregledao to, i našao je trave u redu kraj mog. Tu je radio jedan mali dječak. Pošto sam ja stajao kraj njega, prvo je meni naredio da ga udarim, što sam ja odbio. Onda je njemu rekao da mene udara. Kada je vidio da dijete to ne radi jako, on je počeo da me udara, šakama i nogama, i psovao mi je, sve dok nisam pao”, kazao je Mehčić.
Istoga dana, prisjetio se svjedok, u vrijeme povratka u logor, Višković je rekao da mora ići negdje, te je zatočenike zatvorio u stražnji dio hladnjače kamiona, “dok se ne vrati”.
“Unutra je bilo užasno. Juni mjesec je bio, vrućine. Nije bilo dovoljno zraka, neki ljudi su počeli padati u nesvijest, a neki povraćati. Počeli smo lupati po kamionu da nas neko čuje, i nakon izvjesnog vremena stigao je jedan srpski vojnik, koji nas je spasio”, naveo je Mehčić.
Tokom unakrsnog ispitivanja, optuženi Višković nije postavio pitanja svjedoku, nego je rekao Sudskom vijeću da “svjedok govori samo neistine”.
Na ovom ročištu saslušana je i svjedokinja Aida Hodžić, koja se prisjetila kako je 1992. godine u Vlasenici izgubila muža i oca, te bila zatočena u logoru Sušica.
“Krajem aprila su prvi put srpski vojnici odveli moga oca i muža. Vratili su ih nakon nekoliko sati i bili su u groznom stanju – potpuno prebijeni. To se nekoliko puta ponovilo”, rekla je Hodžić.
Početkom juna 1992. godine, prema navodima svjedokinje, i ona je odvedena sa kćerkom i komšinicama muslimankama u logor Sušica. Otac i muž su ostali u kući, ali ih, kako je rekla, nikada više nije vidjela žive.
“Otac je nađen, prošle godine, u masovnoj sekundarnoj grobnici. Međutim, moga Senadina, muža, nikada nisam našla”, kazala je Hodžić.
Nastavak suđenja je 26. septembra 2008. godine.
