Rajko Marmat i Milorad Stupar, svjedoci Odbranâ Željka Mejakića i Duška Kneževića, govorili su o učešću u obezbjeđenju logora Omarska i poznanstvu sa Mejakićem, te istakli da policija u logoru nije imala nadležnost nad isljednicima ili Teritorijalnom odbranom.
“Željka poznajem od 1975. godine jer sam mu tada bio nastavnik u osnovnoj školi. On je bio dobar i vrijedan učenik koji je upisao policijsku akademiju jer mu otac nije imao dovoljno sredstava da ga upiše u gimnaziju. U Omarskoj je bio aktivni policajac i u logoru je bio nadređen samo policijskoj službi”, rekao je Milorad Stupar, koji je kao pripadnik Teritorijalne odbrane obezbjeđivao “drugi prsten oko logora”.
Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića Tužilaštvo BiH tereti za silovanja, ubistva, mučenja i premlaćivanja zatočenih Bošnjaka i Hrvata u logorima Omarska i Keraterm tokom 1992. godine.
Svjedok Stupar je istakao da je za logor Omarska saznao krajem maja 1992. godine, kada je vidio “od 10 do 15 autobusa” koji su išli u pravcu rudnika u čijem kompleksu su bili zatočeni Bošnjaci i Hrvati.
“Moja je kuća na putu prema rudniku, i krajem maja 1992. godine sam vidio kolone autobusa punih ljudi. Kasnije sam kao pripadnik Teritorijalne odbrane bio angažovan na obezbjeđenju logora od vanjskih napada”, rekao je Stupar i dodao da je za vrijeme službe “gledao televiziju i igrao karti”.
Prema iskazu ovog svjedoka, u logoru Omarska zatočenici su bili “neobrijani i u prljavoj odjeći”, ali su dobivali “kuhanu govedinu sa krompirom ili rižom”.
Rajko Marmat, drugi svjedok Odbranâ, istakao je da je kao “pripadnik rezervnog sastava policije” također bio angažovan u obezbjeđenju logora Omarska, te da su sve naredbe dobivali od Sime Drljače, načelnika Stanice javne bezbjednosti Prijedor, koji je nakon rata, 1997. godine, ubijen prilikom hapšenja.
“Kada smo došli u logor 29. maja 1992. godine, dočekao nas je neki uniformisani specijalac iz Banje Luke, koji nas je rasporedio na stražarska mjesta i rekao da ne smijemo dopuštati upade ili bjekstvo muslimana. Kasnije su mene prebacili u prostoriju u kojoj je bila radioveza i odakle sam mogao čuti jauke iz sobe u kojoj su isljednici ispitivali zatočene”, prisjetio se Marmat.
Svjedok je istakao da su, po Drljačinoj naredbi, pripadnici rezervnog sastava policije iz Omarske krajem augusta 1992. godine učestvovali u “čišćenju” Korićanskih stijena, gdje su strijeljani zatočenici iz logora.
“U logor je došla policija iz Prijedora, koja je odvela zatočenike navodno na razmjenu u Travnik. Kasnije smo čuli da je bilo ubistava i Drljača je naredio da mi odemo gore i ‘očistimo’ Korićanske stijene. Neki su otišli gore i spuštali tijela u jamu”, rekao je Marmat.
Za zločine počinjene na Korićanskim stijenama, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju osuđeni su Darko Mrđa, na 17 godina, i Milomir Stankić, na 40 godina zatvora.
Odbrana Duška Kneževića nije imala pitanja za svjedoke.
Nastavak suđenja je zakazan za ponedjeljak, 18. februar 2008. godine.
