Svjedok: Za Samardžiju su svi ljudi bili jednaki

U nastavku suđenja Marku Samardžiji, optuženom za zločine počinjene na području općine Ključ, odbrana je ispitala još tri svjedoka.

Dvojica od njih, bivši pripadnici Vojske Republike Srpske, su izjavila da Samardžija nije odgovoran za ubistva Bošnjaka civila 10. jula 1992. godine u selu Biljani za što Tužilaštvo BiH tereti optuženog.

Samardžija je, prema navodima optužnice, u vrijeme izvršenja zločina bio komandir treće čete Saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske.

Svjedok Lazar Radišić rekao je naročištu da su postojala tri voda u sastavu treće čete ovog bataljona. Radišićje bio komandir trećeg voda i izjavio je da, prema mišljenjima većine vojnika,Marko Samardžija nije bio ”podoban” za komandira čete, jer je bio”komunistički orijentisan” i za njega su svi ljudi bili jednaki.

Radišić je dodao da su 9. jula1992. godine komandiri tri voda treće čete imali sastanak sa Samardžijom kojiim je saopštio naredbu da ”prikupe ljudstvo”, odnosno muškarce muslimanske vjeroispovijesti između 18 i 60 godina, i da ih odvedu u Osnovnu školu u selu Biljani gdje će im policija dijeliti propusnice za slobodno kretanje.

Zadatak trećeg voda bio je da 10.jula 1992. godine ostane u obližnjem selu Gornji Budelj i ”drži položaj” ako bi Bošnjaci ”pošli da se izvlače” prema Bihaću, rekao je svjedok.

Radišić je rekao da 10. jula niječuo pucnjavu iz pravca Biljana te da je za ubistva u tom selu saznao nakondva-tri dana.

«Čuo sam nekih priča o masakru koji je počinila neka druga, nepoznata jedinica. Meni je bilo dovoljno da znam da nisu pripadnici moje čete i više se nisam raspitivao o tom događaju», dodaoje Radišić. O stradanju Bošnjaka u selu Biljani ovaj svjedok nije nikada pričao sa pripadnicima treće čete Saničkog bataljona.

Radišić je potom svjedočio da je Marko Samardžija je sa pozicije komandira čete smijenjen ubrzo nakon 10. jula1992. godine, ali, kako tvrdi, to nije imalo nikakve veze sa masakrom u Biljanima.

Svjedočenje Petra Despota serazlikovalo od Radišićevog. Despot je rekao da je treća četa imala dva voda ida nije poznavao Radišića, koji je također pripadao ovoj četi.

Despot je bio komandir jednog od odjeljenja u prvom vodu treće čete. Kako je istakao u svom svjedočenju, zadatak njegovog odjeljenja 10. jula 1992.godine je bio da sprovede Bošnjake sa Balagić Brda i iz sela Brkići do Osnovne škole u Biljanima.

Despot je ispričao da je tog dana bio na začelju kolone od oko 100 Bošnjaka koju je Marko Samardžija, nakon štoje obavio ”korektan” razgovor s njima, uputio u Osnovnu školu u Biljanima.

Svjedok dalje navodi da su ih pred školom dočekali, njima nepoznati, pripadnici policije i vojnici izrazličitih jedinica, a da Marko Samardžija nije bio tu.

Kao i prethodni svjedok, Despot je tek nakon dva dana čuo za stradanja Bošnjaka u Biljanima ali se ne sjeća od koga. Na pitanje tužiteljice Vesne Ilić da li je čuo od koga su nastradali,svjedok je odgovorio «Pa normalno, od Srba».

Đorđo Rađenović je u kratkom svjedočenju izjavio da je Samardžija bio član Pokreta za Jugoslaviju, te da suga članovi Srpske demokratske stranke zvali ”Komunjara”. Također je rekao daje Samardžija postao član SDS-a krajem 1993. godine.

Suđenje se nastavlja 29. augusta 2006. godine kada odbrana namjerava ispitati još četiri svjedoka.