Pantić i ostali: Stotinu vojnika u Derventi

vidio stotinjak vojnika u selu Derventa (opština Milići).

Vladica Kovačević, koji je bio rezervni policajac na punktu u Derventi, kazao je da je vidio i dva transportera kojim je komandovao izvjesni Musa, za koga je čuo da je akivno vojno lice Jugoslovenske narodne armije (JNA).

“Vozio je neko sportsko vozilo, hondu… Taj dan s njim je bio i Vojvodić Blagoje”, rekao je svjedok.

Tvrdi da je čuo kako je ta vojska trebalo da deblokira putnu komunikaciju od Milića prema Zelenom Jadru, na kojoj je bilo više incidenata.

“Međutim, loše je pošlo i došlo je do stradanja, masakra stanovništva u Zaklopači”, kazao je Kovačević.

On je naveo da je za ubistva u Zaklopači, koja je udaljena 15-ak kilometara od Dervente, čuo narednih dana. Rekao je i da se pričalo da je u Zaklopači bio Vojvodić i da je od nekog lica uzeo vozilo i ubio ga.

Prema Kovačeviću, Vojvodić nije bio pripadnik policijskih snaga, a učestvovao je u tučama i narušavanju reda i mira.

U blizini Zaklopače, kako je izjavio svjedok, bio je policijski punkt, na kojem je vođa sektora bio Milomir Milošević. Optuženi Milošević je naveo da je taj punkt bio dva i po kilometra od Zaklopače. Navodeći da se tvrdi da je on “uzeo ključeve”, pitao je svjedoka da li misli da je on to mogao uraditi.

“Niko u Milićima ne bi rekao da ste vi to uradili”, kazao je Kovačević.

Miloševiću se s Radomirom Pantićem, Brankom Jolovićem, Nenadom Vukotićem i Nikolom Lošićem sudi za učešće u ubistvima bošnjačkih civila 16. juna 1992. u mjestu Zaklopača (opština Milići). U napadu je ubijeno najmanje 57 civila, među kojima je bilo žena, djece i staraca.

Prema optužnici, Pantić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Milićima, Milošević pripadnik policije, a Jolović, Vukotić i Lošić pripadnici VRS-a.

S njima je optužen i Blagoje Vojvodić, ali je postupak protiv njega razdvojen, jer je nedostupan pravosudnim organima.

Tužilaštvo je kao svjedoka pozvalo i Sabita Mujčinovića, koji je radio u “Elektrodistribuciji” u Vlasenici. Poslom je išao i u Miliće, a to područje je napustio 2. juna 1992. godine.

Mujčinović je naveo da ga je bilo strah, jer je bilo hapšenja i ubistava po selima. Rekao je da je čuo i za ubistva u Zaklopači.

Zaštićeni svjedok Z-17 se prisjetio kako su 16. maja u Zaklopaču ušli vojska i policija. Pred vrata njegove kuće, kako je rekao, došla su dvojica u šarenim i dvojica u policijskim uniformama. Svjedok, koji je tada imao 17 godina, kazao je da je jednog od njih poznavao kada je dolazio ranije u selo da kupi oružje, a da je najviše upamtio jednog sa kovrdžavom kosom, jer je galamio i govorio: “Sad će doći da vas zapale”.

Z-17 je rekao da je na lokalitetu Stražare takođe vidio vojnike i da misli da su odatle pucali na njegovog oca, koji je prethodno pobjegao prema rijeci Jadar.

Nakon što su vojska i policija napustili selo, svjedok je rekao da je vidio ubijenog komšiju Hasu Hodžića, a na Stražari i druge ubijene komšije. Naveo je i da su komšiji Aliji Hamidoviću uzeli automobil i da je ubijen. On je kazao da su u toj akciji ubijeni njegov djed i nena.

Svjedok je od komšija čuo da su najviše spominjali izvjesnog Lekovića, a čuo je i da je bio Nidžo i da je rekao: “Evo Hasine kobile. Tu mora biti Haso”.

Odgovarajući na pitanja Odbrane i optuženog Nikole Lošića svjedok se nije mogao sjetiti da su se nakon skrivanja u šumi on, njegov otac i stric okupali kod Lošića, da im je on dao hranu i novac, te da ih je uputio kojim putem da idu prema Kladnju.

“Toliko sam pod stresom, neću reći da nije, ali ne sjećam se”, kazao je Z-17.

Nastavak suđenja zakazan je za 15. novembar.