U listu Oslobođenje 23. oktobra 2026. godine objavljen je tekst pod naslovom “Vrijeme je za novo poglavlje” koji potpisuje Faruk Borić, predsjednik Udruženja bosansko-kineskog prijateljstva. U njemu autor daje nepotpunu i netačnu sliku odnosa Bosne i Hercegovine i Narodne Republike Kine.
Autor piše kako su “BiH i Kina prošle godine obilježile 30 godina diplomatskih odnosa predivnom konferencijom u Parlamentu BiH”. Ali na toj konferenciji, održanoj u maju 2025. godine, projekti kritikovani zbog manjka transparentnosti predstavljeni su kao uspjeh.
Tada je zaključeno da su odnosi Bosne i Hercegovine i Kine prijateljski i nije spomenut niti jedan problem koji bh. društvo ima s vladom u Pekingu i njenim kompanijama. Tako se u tekstu navodi kako “unutrašnje političke razmirice ne bi trebale biti razlog da se ugrožavaju odnosi koji mogu donijeti konkretne koristi državi i njenim građanima”.
Neke od “političkih razmirica” u kojima se Kina jasno pozicionirala desile su se samo godinu dana prije obilježavanja 30. godišnjice diplomatskih odnosa, kada je Peking glasao protiv usvajanja Rezolucije o Srebrenici na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.
Također, Peking je nakon presude i potjernice za Miloradom Dodikom, Nenadom Stevandićem i Radovanom Viškovićem, za novonastalu krizu u BiH, koju je uzrokovala secesionistička vlast u Banjaluci, okrivio visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Autor u tekstu poziva na novi zamah u bilateralnim odnosima s Kinom podsjećajući na, kako navodi, “konkretne rezultate u energetici, infrastrukturi, zdravstvu, obrazovanju i turizmu”.
Ali u tekstu nema ni riječi o zahtjevima kineskih kompanija da bh. vlasti sakriju niz građevinskih ugovora za projekte poput autoceste Banjaluka – Prijedor, čija gradnja ulazi u devetu godinu i čiju finansijsku konstrukciju nikada nismo saznali, ili gradnje sarajevske tramvajske pruge, čiju cijenu ne znamo ni dan-danas, a koju su gradile kineske firme sa sumnjivom prošlošću.
U tekstu se kao dobar primjer navodi gradnja dobojske bolnice, ali se propušta navesti da su radovi kasnili nekoliko godina.
Vlada FBiH je najavljivala izgradnju nove bolnice u Livnu i obnovu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu kroz kinesku investiciju od 100 miliona eura, iako memoranduma ni ugovora nema. Ali stručnjaci su unaprijed upozorili da se iza priče o investiciji krije kreditni aranžman koji može nositi ozbiljne finansijske rizike.
U tekstu se ističe i vjetropark kod Livna, ali zaboravlja se spomenuti da je tokom gradnje kineska firma uzurpirala privatni posjed stanovnika tog grada.
Autor piše kako je “BiH u prošlosti znala propustiti mogućnosti za vlastiti napredak, pa i dopustiti da se njena politika podredi interesima drugih”. Ništa nije pogrešno u ovom citatu, ali Kina je upravo jedna od sila čiji interesi imaju primat nad bh. interesima.
BiH je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i treba kopirati njene politike, uključujući politiku prema Ujgurima, muslimanskom narodu koji u Kini proživljava progon. BiH propušta to učiniti vraćajući izbjeglice sa svoje granice, sve uz aktivno političko odobrenje vlasti u Republici Srpskoj.
