Mehmedagić je oslobođen za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, odnosno da je bez propisane visoke stručne spreme obavljao dužnost direktora OSA-e od 2019. godine, kada je poništena njegova diploma Fakulteta za poslovne studije u Banjoj Luci do 2023. godine kada je razriješen dužnosti.
Vijeće je u obrazloženju presude ocijenilo da radnje opisane u optužnici ne sadrže sve elemente djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja, da nije dovoljno navesti da je lice protivzakonito postupalo bez navođenja konkretnih radnji, već je potrebno jasno i konkretno navesti koju je dužnost propustilo ili koje je ovlaštenje zloupotrijebio.
Nekadašnji sudija Suda BiH Branko Perić smatra da je potvrđivanje optužnica najlošije mjesto zakona o krivičnom postupku, te da je praksa obesmislila namjere zakonodavca.
“Niko od sudija za prethodno saslušanje ne čita optužnice nego ih potvrđuje istog dana kada stignu, a namjera zakonodavca je upravo bila da se otklone nedostaci”, kaže Perić.
Perić je mišljenja da je sudija bio dužan da vrati optužnicu tužiocu da otkloni nedostatke koji se odnose na opis radnji izvršenja krivičnog djela. Ako tužilac to ne učini, tvrdi Perić, sudija će odbiti potvrđivanje optužnice. Mogao je, kaže, odmah da odbije potvrđivanje i tužilac bi imao pravo žalbe.
Advokat i nekadašnji sudija Suda BiH Vlado Adamović pojašnjava da sudija za prethodno saslušanje, prilikom razmatranja optužnice, treba da ispita formalne sastojke optužbe, između ostalog, i to da li opis djela, na način kako je tužitelj opisao, sadrži sva bitna obilježja tog krivičnog djela, onako kako je to zakon opisao.
Poslije toga se, kaže Adamović, optužnica potvrđuje i pretpostavka je da svaka potvrđena optužnica treba da dovede do presuđenja u smislu da takva optužnica u opisu izreke, radnje i izvršenja ima sve bitne elemente.
Vlado Adamović Foto: Detektor
“Dakle, de facto je to sada, “profesionalni sukob” između tužitelja i sudije za prethodno saslušanje, na jednoj strani, jer je ovaj pisao optužnicu, a ovaj je čekirao i potvrđivao, i sudskog vijeća, i to u pogledu neophodnih elemenata za opstojnost tog krivičnog djela. To je čisto profesionalni odnos koji rješavaju profesionalci, i taj, uvjetno rečeno, sukob između tužitelja i suca za prethodno saslušanje na jednoj strani, i vijeća na drugoj strani, treba riješiti žalbeno vijeće”, navodi Adamović.
Da je sudija za prethodno saslušanje ključni čovjek u čitavom procesu koji je trebao ispitati sve mogućnosti prije donošenja odluke o potvrđivanju optužnice, smatra i Dubravko Čampara, advokat i nekadašnji tužilac Tužilaštva BiH. On ističe da je krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja jako teško za dokazivati.
“To su blanketna krivična djela. Koliko sam vidio, ovdje nije bilo blanketa koji je povrijeđen tako da je sud na kraju i rekao da ne postoje radnje koje ukazuju na zloupotrebu tih ovlaštenja koje su morale biti opisane u dispozitivu optužnice”, kaže Čampara.
U obrazloženju prvostepene presude u sudnici je rečeno da zloupotreba položaja nije djelo za koje optužnica tereti Mehmedagića, ali da sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju iz optužnice te je razmotrio da li se opisane radnje mogu odnositi na neko drugo djelo. Međutim, kako je navedeno, nisu pronađena obilježja drugog djela. Odbrana je u završnoj riječi istakla da djelo za koje je optužen Mehmedagić nije propisano kao krivično.
Iz Suda BiH kažu da nisu u mogućnosti davati naknadne ocjene i komentare o razlozima donošenja pojedinačnih sudskih odluka izvan njihovog obrazloženja, niti se izjašnjavati o eventualnim nedostacima u postupanjima u konkretnim predmetima. Napominju da su postupci potvrđivanja optužnice i donošenja presude zakonom propisane procesne faze, u kojima sud postupa u okviru različitih zakonskih ovlaštenja i kriterija odlučivanja.
“Sama činjenica da je optužnica potvrđena, a da je nakon provedenog glavnog pretresa donesena oslobađajuća presuda, ne predstavlja sama po sebi pokazatelj nepravilnosti u postupku sudske kontrole optužnice”, kažu iz Suda BiH.
Dodali su da sud svoje odluke donosi nezavisno i nepristrasno, na osnovu zakona i činjenica utvrđenih u konkretnom postupku, a razlozi za donošenje pojedinačne odluke sadržani su u njenom obrazloženju.
Iz Tužilaštva BiH su rekli da će, kada dobiju pisani otpravak u zakonskom roku uložiti žalbu u kojoj će detaljno iznijeti sve činjenice i detalje koji su bitni za pobijanje oslobađajuće presude.
Osman Mehmedagić (desno) i advokat Nermin Mulalić. Foto: Detektor
Adamović ukazuje da neizvršavanje službenih obaveza može predstavljati disciplinski prekršaj, ali naglašava da treba razlikovati nezavisnost sudijskog odlučivanja od stručnosti u primjeni zakona. Sudije, kako pojašnjava, imaju pravo na diskrecionu ocjenu, zagarantovanu zakonom, te se njihovo mišljenje ne smije usmjeravati jer bi to predstavljalo direktan utjecaj na sud. S druge strane, neadekvatna primjena zakona, ukoliko se ponavlja, mogla bi biti i disciplinski sankcionisana.
Prema njegovim riječima, predsjednici sudova bi na općim sjednicama trebali periodično iznositi rezultate rada sudija i evidentirati odluke koje su potvrđene ili ukinute. Na taj način moguće je uočiti da li se određenom sudiji za prethodno saslušanje često dešava da vijeća, zbog stručnih nedostataka, ne prihvataju njegove odluke. To je, ističe Adamović, pitanje unutrašnje kontrole suda i međusobnih odnosa, odnosno šire odgovornosti koja prevazilazi pojedinačnog sudiju.
Predsjednici odjeljenja i sudova trebali bi pratiti statistiku, ne s intencijom da se sudija prijavi i kazni, već da se postojeće stanje promijeni.
“Imamo negativne rezultate, suđenja koja traju po tri godine, a onda na kraju presuđenje bude da nema djela od samog početka. To je malo neprihvatljivo. Ne bi se trebalo tako olako tolerisati”, kaže Adamović.
Govoreći o ranijoj praksi, Adamović navodi da su se, kada je počeo raditi u općinskom sudu, na zajedničkim sjednicama sudije raspravljale o pravnim pitanjima i obilježjima pojedinih krivičnih djela, posebno kada je bilo nedoumica u njihovoj primjeni. Smatra da u posljednje vrijeme većini sudova nedostaju upravo razgovori među sudijama, te stručne rasprave, te naglašava da iako su sudije neovisne i potpuno samostalno donose odluke, sud nije zamišljen da ne kontaktiraju međusobno.
Kao dodatni problem ističe i odstupanje od načela senioriteta, odnosno nedovoljno uvažavanje sudija s dugogodišnjim iskustvom.
Perić ističe da je olako potvrđivanje optužnica svjesno kršenje zakona i da predstavlja disciplinski prestup i krivično djelo sudije, te dodaje da se Ured disciplinskog tužioca time nije bavio u ovakvim slučajevima ni disciplinskom odgovornošću.
***
Ovaj projekat finansira Vlada Kraljevine Nizozemske putem MATRA programa. Sadržaj je odgovornost organizacije Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) i ne odražava nužno stavove Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske.
