Na okruglom stolu “Rezultati implementacije Zakona o nestalim osobama u Bosni i Hercegovini nakon punih 21 godinu od usvajanja istog”, Semina Alekić, predsjednica Koordinacije udruženja porodica nestalih osoba u BiH, kazala je kako su svi svjesni da je Zakon o nestalim osobama potrebno izmijeniti zbog njegovog neprimjenjivanja. Smatra da se mogu naći alternative u budžetu kako bi se mogla udruženja nastaviti finansirati.
Prema njenim i podacima Instituta za nestale osobe BiH, još uvijek se traga za 7.566 osoba. Alekić kaže da institucije ne znaju da iskoriste biološku prisutnost porodica nestalih kako bi se otklonile ratne posljedice i da se ostavi što manji teret budućim generacijama.
“U posljednjem izvještaju Evropske komisije iz maja se navodi da se vrši diskriminacija nad porodicama nestalih u ostvarivanju njihovih prava. Dat im je zadatak šta treba da urade i odgovore, nažalost Ministarstvo za ljudska prava svake četiri godine piše izvještaje Komitetu za prisilne nestanke UN-a i vjerovatno ga samo kopira. Fond nije osnovan, nema pravilnika o podizanju i obilježavanju mjesta uskopa, iskopa, nema reparacije, nema individualnih prava porodica i ostalo”, govori Alekić.
Ferida Nišić, generalna sekretarka Udruženja za traženje nestalih i zarobljenih Hadžići, kaže da se na području ove općine traga za još 73 osobe i da u zadnje tri do četiri godine nisu pronašli niti jedan posmrtni ostatak.
“S obzirom na sve uslove, na neki način smo zadovoljni, ali isto tako i nismo, jer je to mala općina s toliko nestalih ljudi”, dodala je Nišić.
Predsjednica Udruženja porodica nestalih osoba Vogošća i predsjednica Skupštine Koordinacije Ema Čekić kaže da jedinu podršku imaju od Međunarodne komisije za nestale (ICMP), jer od države nemaju ništa zbog neprovođenja zakona.
“U mojoj lokalnoj zajednici ne znaju da taj zakon postoji. To je tužno i žalosno, da mi porodice, nakon ovoliko godina, još uvijek tragamo i nemamo nikakvih informacija da saznamo istinu”, kaže Čekić.
Goran Garić, šef Odsjeka za zaštitu ljudskih prava Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, navodi da su svjesni da bi ministarstvo trebalo sistematičnije da prati nadzor nad provedbom zakona i da su poduzete aktivnosti na donošenju provedbenog propisa na koji način će se vršiti nadzor.
“Ono što zaista možemo konstatovati jeste da pravo na materijalnu podršku porodicama nije implementirano iz razloga što nije uspostavljen fond. Pravo na privremeno upravljanje imovinom nestale osobe nije implementirano onako kako je to Zakonom o nestalim osobama definisano. Pravo na istinu je djelomično implementirano iz razloga što je još uvijek usporen proces traženja”, kaže Garić.
Prema njegovim riječima, prava na nivou entiteta i Brčko distrikta nisu istovjetna i zavise od prebivališta porodice, što je diskriminatorno. Predložio je da se u narednom periodu pokrene izmjena i dopuna zakona i pitanje usklađenosti te da se uradi analiza propisa Federacije, Republike Srpske i Brčko distrikta, kako bi se otklonila ova diskriminacija prema mjestu prebivališta.
Elma Majstorović Ninković iz ICMP-a navodi da je zakon trebao da osigura da porodice nestalih budu u mogućnosti da ostvare svoja prava i da zbog nepostojanja političke volje nije formiran fond, zbog čega će biti primorani na alternativna rješenja.
“Mi ne smijemo dozvoliti da nama sutra neko kaže: ‘Nemam više volje da se podržava rad Međunarodne komisije za nestale osobe’, što će automatski dovesti udruženja u poziciju da nemaju više nikakav način da aktivno učestvuju u procesu”, smatra Majstorović Ninković.
Neda Dojčinović, pravna savjetnica delegacije Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, smatra da danas svi imaju osjećaj razočarenja jer zakon, koji je bio prvi takve vrste, nije u potpunosti proveden. Dojčinović je rekla da je potrebno svakoj porodici nestalih omogućiti ostvarivanje prava bez obzira u kojem dijelu države živi, kao i da se očekivalo da će entiteti uskladiti ta prava.
