U autorskom tekstu, Arnhild Spence, rezidentna koordinatorica Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, navodi da ovogodišnja tema Međunarodnog dana mira, koji se obilježava 21. septembra, “Ulažimo u mir: za sve, posvuda, svakoga dana” podsjeća da mirna društva svjesno biraju šta će štititi, podsticati i prihvatiti kao društvenu normu.
Svi koji žive u Bosni i Hercegovini, već tri decenije u miru koji je teško postignut, kako kaže, veoma dobro znaju koliko su takve odluke važne.
“Širom zemlje, mir svakodnevno grade preživjele osobe koje istrajavaju u potrazi za istinom i pravdom, nastavnice i nastavnici koji učenike i učenice podučavaju kritičkom razmišljanju, novinarke i novinari koji se odupiru manipulacijama, žene koje grade povjerenje i doprinose društvenom iscjeljenju, mladi ljudi koji se povezuju preko granica koje nisu sami povukli, kao i organizacije civilnog društva, umjetnice i umjetnici te predstavnici i predstavnice vjerskih zajednica koji stvaraju prostor za otvoren razgovor o teškim pitanjima”, navodi Spence.
Prema njenim riječima, ulagati u mir znači ulagati u njih, a njihovo poznavanje lokalnih prilika i povjerenje koje uživaju u zajednicama mogu oblikovati ponašanja i narative kroz generacije, pomoći u smanjenju tenzija i spriječiti nove sukobe. Ulagati u mir znači i suočiti se s neriješenim pitanjima, dodaje.
Prisjetila se nedavnih reakcija na smrt Ratka Mladića koje su nanijele stvarnu štetu, prije svega preživjelima i porodicama žrtava, ali i procesu društvenog iscjeljenja. Takve reakcije otežavaju dugotrajan proces tranzicije Bosne i Hercegovine od postkonfliktne traume ka održivom miru.
Mladić je osuđen za ratne zločine, uključujući i genocid u Srebrenici. To su sudski utvrđene činjenice, navodi Spence.
“Međutim, sudovi ne mogu odrediti kako će se društvo odnositi prema tim činjenicama. Kako će se društvo odnositi prema njima odlučuje se drugdje – u učionicama i redakcijama, za porodičnim stolovima, u parlamentima i općinskim vijećnicama, na televiziji i društvenim mrežama. U zemlji koja bira mir, o utvrđenim činjenicama uči se odgovorno, prema žrtvama se odnosi s dostojanstvom, a prošlost pomaže ljudima da razumiju odakle dolaze”, smatra Spence.
U autorskom tekstu, Spence navodi da suočavanje s prošlošću ne znači živjeti u prošlosti, već da ono znači zaštitu budućnosti od zloupotrebe prošlosti. Kako kaže, u tome učestvuje cijelo društvo, ali da politički lideri i liderice imaju posebnu odgovornost.
Prema njenom mišljenju, riječi izgovorene s pozicija moći utiču na to šta se u društvu smatra prihvatljivim. Posebno u izbornom periodu, neslaganja su neizbježna, a živa politička debata je zdrava. Dehumanizacija, govor mržnje, poricanje i veličanje nisu, dodaje.
Većina želi odgovorne institucije, život bez diskriminacije, prilike za rad i napredak te stvaran glas u odlukama koje ih se tiču. Mlade žene također moraju imati taj glas — ne samo mjesto za stolom već stvarni uticaj na odluke o miru i sigurnosti, kaže Spence.
“Zato ulaganje u mir znači više od finansiranja projekata. Mir mora imati uporište u društvu i među građanima i građankama, a inkluzivne institucije moraju graditi društvene temelje na kojima mir počiva”, zaključuje ona.
Ujedinjene nacije nastavit će podržavati ljude, institucije i zajednice koji nastavljaju ovaj rad.
Na Međunarodni dan mira, Spence poziva sve da naprave isti izbor – izaberimo dijalog umjesto podjela.
“Činjenice umjesto manipulacija. Učešće umjesto isključivanja. Izaberimo mir. Obavezujem se da ću slušati ove glasove i djelovati. A vi?”, napisala je Spence.
