Nakon skupštinskog glasanja 2023. godine uslijedile su javne rasprave u nekoliko gradova Republike Srpske, a očekivalo se da će Vlada u parlament uputiti prijedlog zakona. To se, međutim, nije dogodilo. Više od dvije godine kasnije, zakon nije vraćen u proceduru, a prema informacijama do kojih je došao Detektor, izrada novog nacrta nije planirana tokom ove godine.
Iz Ministarstva porodice, omladine i sporta, resornog za ovo pitanje, navode da je nakon javne rasprave Vlada RS-a upoznata sa svim prijedlozima i primjedbama te da je trebalo da odluči o daljem radu na zakonu, ali ne objašnjavaju zbog čega prijedlog nikada nije upućen Narodnoj skupštini.
Istovremeno, organizacije koje godinama rade sa ženama žrtvama nasilja tvrde da je rasprava o unapređenju sistema zaštite potisnuta političkim i ideološkim sporom koji se gotovo u potpunosti vodio oko termina “femicid”.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske je samo u 2025. godini evidentiralo 1.017 slučajeva nasilja u porodici, dok je pet okružnih javnih tužilaštava zaprimilo 705 prijava za ovo krivično djelo, ali je podignuto 227 optužnica.
U istom periodu SOS telefon Fondacije “Udružene žene” zabilježio je 547 poziva žena koje su tražile pomoć, a u Sigurnu kuću smješteno je 20 žena i djece.
Proces izmjene zakona u početku je tekao bez većih osporavanja, posebno što je jedan od inicijatora za taj zakon bio i tadašnji predsjednik Vlade Radovan Višković.
Na sudbinu zakona uticalo je pomjeranje fokusa s pitanja zaštite žrtava na polemiku o uvođenju termina “femicid” u tekst zakona.
Grupa konzervativnih udruženja i organizacija zatražila je povlačenje zakona iz procedure, tvrdeći da se kroz njegovo usvajanje uvodi takozvana “rodna ideologija”.
Ubrzo su uslijedile i političke reakcije, među kojima je bila i javna objava tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji je ocijenio da uvrštavanje termina “femicid” nema za cilj unapređenje zaštite žena, već uvođenje rodne ideologije u zakonodavstvo Republike Srpske. Nakon toga zakon više nije vraćen u parlamentarnu proceduru.
Iako Ministarstvo u odgovoru Detektoru ne dovodi u vezu javnu kampanju i sudbinu zakona, činjenica je da zvanični Prijedlog nikada nije stigao pred poslanike.
Zakon zaustavljen Dodikovim tvitom
Dodik tokom mitinga podrške nakon prvostepene presude kojom je osuđen na godinu dana zatvora. Foto: EPA-EFE/NIDAL SALJIC
Tanja Vukomanović, poslanica PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kaže da je najveći problem to što javnost nikada nije dobila zvanično objašnjenje zbog čega je zakon zaustavljen.
“Mi zvanične informacije zbog čega je ovaj zakon propao nemamo. Imamo samo ono što smo mogli pratiti u javnosti. Ako je jedna riječ bila sporna, najmanji je problem bio da se ona izbaci i da zakon, kakav god, dođe u formu prijedloga, pa da ga svi zajedno amandmanima napravimo onakvim kakvim ga Republika Srpska zaslužuje i kakav joj je potreban”, kaže Vukomanović.
Sagovornici Detektora koji su učestvovali u javnim raspravama smatraju da je upravo tada izgubljena suština zakona.
Umjesto razgovora o tome kako unaprijediti zaštitu žena koje prijavljuju nasilje i ojačati preventivne mehanizme, javnost je sedmicama raspravljala gotovo isključivo o tome da li termin “femicid” treba da bude dio zakonskog teksta.
Izvršna direktorica Fondacije “Udružene žene” Gorica Ivić kaže da je zbog toga potpuno zanemaren sadržaj zakona.
“Zakon o zaštiti od nasilja u porodici namijenjen je prepoznavanju nasilja i sprečavanju njegovog ponavljanja kroz zaštitne mjere. Nasilje u porodici procesuira se po Krivičnom zakoniku Republike Srpske. Ovaj zakon definisao je femicid kao pojam, ali nije propisivao sankcije, jer se ne primjenjuje u krivičnom postupku. Ono što je bilo važno jeste da preciznije reguliše hitne i zaštitne mjere, što nam predstavlja veliki problem u praksi”, navodi Ivić.
Prema njenim riječima, nacrt zakona nije bio usmjeren na uvođenje novih krivičnih djela niti na izmjenu kaznene politike, već na unapređenje sistema zaštite i koordinacije institucija koje postupaju u slučajevima nasilja.
“Definisao je prepoznavanje SOS telefona kao specijalizovanog servisa podrške, preciznije uređivao zaštitne mjere i donosio niz drugih rješenja koja se odnose na zaštitu žena. Međutim, pažnja je potpuno otišla na pitanje ubistva žene i termin ‘femicid’, dok je sve ostalo ostalo u drugom planu”, dodaje Ivić.
Sličnu ocjenu daje i Dragana Dardić iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka, koja smatra da slučaj ovog zakona pokazuje kako političke i ideološke rasprave mogu zaustaviti zakonska rješenja i nakon što prođu gotovo cijelu institucionalnu proceduru.
“Slučaj ovog zakona na nivou Republike Srpske zaista je paradigma poraza našeg pravnog sistema i funkcionisanja pravne države. Nevjerovatno je da je jedna grupa antirodnih, vrlo konzervativnih organizacija uspjela da izdejstvuje povlačenje zakona iz procedure, koji je prošao sve moguće procedure, dobio saglasnost svih ministarstava i bio ocijenjen kao napredan zakon koji će omogućiti bolju zaštitu žena”, kaže Dardić.
Prema njenim riječima, rasprava o zakonu nije vođena oko toga kako unaprijediti zaštitu žena od nasilja, nego oko pitanja koja sa osnovnim ciljem zakona nisu imala neposredne veze.
“Mi ovdje pričamo o zaštiti žena od nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja. Onda je, zbog jednog pisma i jednog ‘tvita’ tadašnjeg predsjednika Republike, zakon povučen iz procedure. To je poraz pravnog sistema, pravne države i vladavine prava”, kaže Dardić.
Sagovornice Detektora, međutim, smatraju da je najveća posljedica cijelog procesa to što se tokom višemjesečne javne polemike gotovo izgubilo iz vida šta je zakon trebalo da promijeni u svakodnevnom postupanju institucija.
Femicid sporan termin
Žene okupljene u Banjoj Luci u znak protesta protiv femicida. Foto: BIRN BiH
Jedna od najznačajnijih novina, prema riječima Tanje Vukomanović, odnosila se na mogućnost da policijski službenici odmah procijene stepen rizika i preduzmu hitne mjere zaštite, bez čekanja da se okončaju druge procedure.
“Taj zakon bi policijskim službenicima dao mogućnost da procjenjuju rizik i reaguju bez čekanja odluke suda. Pokazalo se da su nekada dani, pa čak i sati, presudni da nasilje u porodici preraste u svoj najteži oblik, a to je ubistvo”, kaže Vukomanović.
Ona navodi da je nacrt predviđao mogućnost da policija, nakon procjene rizika, izrekne hitne mjere zaštite i udalji počinioca iz zajedničkog domaćinstva, bez obzira na to ko je vlasnik nekretnine, kao i zabranu približavanja žrtvi dok se ne donese odluka nadležnog suda.
Prema njenom mišljenju, upravo su takva rješenja predstavljala najvažniji dio zakona, jer su bila usmjerena na prevenciju najtežih posljedica nasilja.
Slično objašnjava i Gorica Ivić, ističući da se nacrt zakona nije bavio uvođenjem novih krivičnih djela, nego unapređenjem sistema zaštite.
“To je bio jedan površan pristup gdje se društvo uhvatilo za jedan pojam. Femicid jeste važan zato što pokazuje da priznajemo da postoji dominantno nasilje nad ženama. Ali sankcija je samo jedan dio priče. Mi treba mnogo više da radimo prije toga, da spriječimo da do femicida uopšte dođe. Jer svaki femicid je nasilje koje nije zaustavljeno na vrijeme”, kaže Ivić.
Iz Ministarstva porodice, omladine i sporta Republike Srpske navode da, uprkos tome što novi zakon nije usvojen, pravni okvir za zaštitu žrtava nije oslabljen.
Ističu da je postojeći Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i dalje na snazi, da Krivični zakonik Republike Srpske propisuje sankcije za nasilje u porodici i najteže oblike nasilja, te da je u međuvremenu usvojena Strategija za suzbijanje nasilja u porodici za period od 2026. do 2032. godine, kojom su planirane mjere prevencije, zaštite žrtava i unapređenja rada institucija.
Ministarstvo, međutim, potvrđuje da se tokom ove godine neće vraćati na zakonsko rješenje.
“Planom i programom rada Ministarstva porodice, omladine i sporta za ovu godinu nije planirana izrada nacrta zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Neusvajanje zakona nema apsolutno nikakve posljedice na zaštitu žrtava nasilja jer je aktuelni zakon, kao i svi ostali propisi iz ove oblasti, u potpunosti posvećen zaštiti žrtve nasilja u porodici”, navodi se u odgovoru Ministarstva.
Zakon koji je dobio jednoglasnu podršku Narodne skupštine nije zaustavljen tokom skupštinske rasprave niti oboren glasanjem poslanika. Njegov put prekinut je nakon javne kampanje koja je raspravu o unapređenju zaštite žrtava nasilja usmjerila na spor oko jednog termina.
Borci protiv rodne ideologije
Protest protiv femicida u Sarajevu, Oktobar 2023. Foto: EPA-EFE/FEHIM DEMIR.
Među 21 organizacijom koje su potpisale otvoreno pismo sa zahtjevom da se iz procedure povuče Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama bili su, između ostalih, Udruženje “Roditelji za prava djece”, Srbsko sabranje “Baštionik”, SPKD “Prosvjeta” i Zadužbina “Knez Miroslav Humski”.
U otvorenom pismu tvrdili su da predloženi zakon, pod izgovorom zaštite žena od nasilja, uvodi “rodnu ideologiju” i predstavlja prijetnju tradicionalnoj porodici, zbog čega su od predsjednika Republike, Vlade i Narodne skupštine zatražili da ga povuku iz zakonodavne procedure.
Detektor je nekoliko mjeseci kasnije istražio upravo djelovanje ovih organizacija, njihove političke veze i način finansiranja.
Višemjesečno istraživanje, zasnovano na zahtjevima za pristup informacijama upućenim svim gradovima i opštinama u Republici Srpskoj, pokazalo je da su organizacije koje su predvodile kampanju protiv zakona u prethodnih pet godina iz javnih budžeta dobile oko dva miliona maraka za svoje aktivnosti.
Istraživanje je pokazalo i da je upravo bijeljinsko Udruženje “Roditelji za prava djece” bilo jedan od glavnih pokretača kampanje protiv zakona.
Iz zatvorenih Viber grupa ove organizacije koordinisani su pozivi roditeljima da šalju pisma političarima, nakon čega je uslijedilo i otvoreno pismo koje je potpisala 21 organizacija.
Predsjednica udruženja Jelena Sarafijan potvrdila je Detektoru da su se protivili zakonu zbog, kako je navela, “proširenja pojma žene i porodice” i uvođenja termina “femicid”, tvrdeći da postojeći zakonski okvir već dovoljno štiti žene od nasilja.
Među potpisnicima je bilo i Srbsko sabranje “Baštionik”, čiji je predstavnik Predrag Adamović za Detektor izjavio da se protive definisanju femicida jer smatraju da bi takvo rješenje predstavljalo “nepotrebno proširenje pravnog sistema” i bilo u suprotnosti sa, kako je naveo, “vrijednostima našeg društva”.
Istraživanje je obuhvatilo i veze drugih potpisnika, uključujući banjalučku “Prosvjetu” i Zadužbinu “Knez Miroslav Humski”, analizirajući njihove izvore finansiranja, političke kontakte i međunarodne veze.
Detektorovo istraživanje zaključuje da kampanja protiv zakona nije bila izolovana reakcija nekoliko udruženja, već dio organizovanog antirodnog djelovanja koje je imalo pristup javnim resursima, institucionalnim kanalima i budžetskom finansiranju.
“Tu je u stvari najveći problem koji su oni vidjeli, taj rodni identitet. Sa ovakvim strukturama i ovakvom sviješću neće se nikada ništa promijeniti. I tu je ta homofobija zapravo progovorila iz tog dopisa, jer su oni u jednom dijelu svog pisma upućenog Narodnoj skupštini provukli bojazan da se ovim zakonom, iako se radi o Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, provlači i pitanje LGBT osoba, odnosno da se na neki način ozakonjuju prava LGBT osoba”, zaključuje Dragana Dardić.