Gregorian i Wise pišu da trenutni rezultati “Pretisa” i “Binasa” predstavljaju tek polaznu osnovu, ističući da obje kompanije imaju značajan neiskorišten potencijal za povećanje proizvodnje, modernizaciju i širenje izvoza. Prema njihovom mišljenju, ostvarenje tog potencijala zahtijeva kontinuirana međunarodna ulaganja i dugoročnu podršku razvoju odbrambene industrije Bosne i Hercegovine.
“Pretis i Binas dokazali su svoju sposobnost da snabdijevaju savezničke kupce, uključujući i Sjedinjene Američke Države, kroz više proizvodnih programa uz certificirani kvalitet i usklađenost s traženim standardima. Oni predstavljaju tihi, ali veoma važan dio savezničkog sistema proizvodnje municije”, navode Gregorian i Wise.
“Pretis” je među rijetkim postrojenjima u Evropi koja proizvode artiljerijske granate kalibra 155 mm, koje su, navode američki sigurnosni stručnjaci, u potpunosti prema NATO standardima. Radi se o kalibru koji je u središtu aktuelne krize s nestašicom municije u Savezu.
“Binas” proizvodi precizne upaljače za minobacačku, artiljerijsku i raketnu municiju, kao i municiju kalibra 40 mm i inicijalne kapisle.
Nedžad Ahatović, stručnjak za sigurnost, kaže za Detektor da tekst Douglasa Wisea i Raffija Gregoriana nije samo poziv na ulaganja u “Pretis” i “Binas”, već i priznanje da Bosna i Hercegovina postaje važan dio evropske sigurnosne arhitekture.
“Rat u Ukrajini pokazao je jednu vrlo jednostavnu činjenicu – moderni rat ne dobija samo onaj ko ima najbolje oružje, nego onaj ko može proizvesti dovoljno municije da rat vodi godinama. Upravo zbog toga NATO danas ubrzano traži nove proizvodne kapacitete”, kaže Ahatović.
Godinama upozorava da su “Pretis”, “Binas”, “Igman” i druge kompanije namjenske industrije jedan od najvažnijih strateških resursa Bosne i Hercegovine. Nakon ruske agresije na Ukrajinu postalo je jasno, tvrdi, da se svijet vraća konceptu industrijskog ratovanja, gdje su fabrike municije jednako važne kao i jedinice na prvoj liniji fronta.
Gregorian i Wise ukazuju da iza uspjeha stoji višedecenijsko iskustvo inženjera, tehničara i stručnih radnika u “Pretisu” i “Binasu”, čije znanje i proizvodni kapaciteti predstavljaju vrijednost koja se ne može brzo izgraditi niti lako zamijeniti. Upravo zbog toga smatraju da Bosna i Hercegovina raspolaže značajnim potencijalom za daljnji razvoj namjenske industrije i jačanje njenog doprinosa evropskoj i savezničkoj sigurnosti.
Autori smatraju da odgovorno upravljanje “Pretisom” i “Binasom” nije samo pitanje domaćeg upravljanja, već “pitanje kolektivne sigurnosti” koje ima direktne posljedice za NATO i Evropsku uniju. Navode da je za povećanje proizvodnje neophodno finansijski stabilno i efikasno upravljanje, odluke zasnovane na poslovnim, a ne političkim kriterijima, otvorenost prema međunarodnim revizijama i odnos prema stranim investicijama kao strateškom resursu.
Harun Karčić, vanjskopolitički novinar i osnivač Inicijative za strateške analize, kaže za Detektor da tekst Raffija Gregoriana i Douglasa Wisea naglašava strateški potencijal namjenske industrije Bosne i Hercegovine u trenutku kada se evroatlantska zajednica suočava s iscrpljivanjem vlastitih skladišta municije.
Njihova analiza, navodi, s pravom ističe da odbrambeni sektor, izmješten iz dnevnopolitičkih blokada, može postati ključni faktor jačanja istočnog krila NATO-a i stabilizacije regionalnih prilika, potvrđujući da industrija u BiH nije samo ekonomski resurs, već i geostrateški instrument.
“Fabrike poput ‘Pretisa’ i ‘Binasa’ posjeduju neophodnu tradiciju, ekspertizu i proizvodne programe za artiljerijsku i minobacačku municiju, koji su danas izuzetno traženi u Evropi. Ipak, njihov puni kapacitet u lancima snabdijevanja Alijanse trenutno koče zastarjeli zakonski okviri, tromost u izdavanju dozvola i prijeko potrebne investicije u modernizaciju postrojenja i digitalizaciju procesa”, tvrdi Karčić.
Karčić navodi da bi dublja saradnja s NATO-om djelovala kao snažan katalizator razvoja kroz usvajanje strogih standarda kvaliteta koji otvaraju vrata direktnim ugovorima s ministarstvima odbrane zapadnih zemalja. Pored toga, partnerstvo bi olakšalo pristup evropskim fondovima za odbrambene kapacitete, transfer modernih tehnologija i slanje jasnog signala o sigurnosti i predvidljivosti ulaganja.
“Ključni prioritet jeste hitna reforma zakonskog okvira kojom bi se stranim investitorima omogućilo većinsko vlasništvo u namjenskoj industriji, čime se privlače ozbiljni zapadni partneri spremni preuzeti upravljačku odgovornost. Pored toga, neophodno je investirati u tehnološku modernizaciju i istraživanje i razvoj, te provesti unutrašnju deregulaciju i depolitizaciju sektora radi veće efikasnosti”, zaključuje.
Ahatović navodi da ovdje postoji i jasna poruka domaćim vlastima. Ovakvi kapaciteti ne mogu biti predmet političkih sukoba niti stranačkog upravljanja. Ako želimo ozbiljne strane investicije i dugoročne ugovore, tvrdi, namjenskom industrijom moraju upravljati stručnost, transparentnost i jasna razvojna strategija.
“Posebno je značajno što autori sigurnost ‘Pretisa’ i ‘Binasa’ povezuju sa sigurnošću cijelog NATO saveza. Time prvi put bh. namjenska industrija dobija status resursa od šireg savezničkog interesa, a ne samo domaćeg ekonomskog pitanja”, ističe Ahatović.
Gregorian i Wise u svom pismu zaključuju da odbrambena industrija Bosni i Hercegovini pruža priliku da “već danas daje nesrazmjerno veliki i dugoročan doprinos sigurnosti Saveza”, te pozivaju NATO i države članice da sigurnost, produktivnost i upravljanje “Pretisom” i “Binasom” prepoznaju kao pitanje od zajedničkog interesa.
Detektor je ranije u svom istraživanju o američkim ulaganjima u kompaniju “Pretis” naveo da je američka firma, koja je i suvlasnik ove kompanije, ponudila da preko “Pretisa” uveze eksploziv iz Kine u vrijednosti od gotovo milijardu dolara. Prema navodima Detektora, riječ je o količini koju “Pretis” s postojećim kapacitetima ne bi mogao obraditi ni za više od 200 godina. U istraživanju se navodi da bi takav aranžman bio suprotan dosadašnjoj praksi namjenske industrije u Bosni i Hercegovini da ne sarađuje s Kinom te da bi mogao izazvati poteškoće u poslovanju sa zemljama NATO-a.
Radi se o američkoj kompaniji “Regulus Global”, koja je suvlasnik “Pretisa” i “Binasa”.
