Midheta Kaloper, predsjednica Udruženja žrtava rata Foča 1992–1995., kazala je da je Komitet UN-a protiv torture još 2017. pozvao BiH da osigura djelotvornu zaštitu, reparaciju i ostvarivanje prava žrtava torture. Devet godina kasnije, kako kaže Kaloper, mnoge od tih preporuka ostale su samo mrtvo slovo na papiru.
“Danas moramo jasno reći: Bosna i Hercegovina nije ispunila svoje obaveze prema žrtvama torture“, rekla je.
Pojasnila je da tortura nije završena onog trenutka kada su utihnuli pucnji te da njene posljedice i danas žive u hiljadama žrtava u BiH. Ono što posebno boli, kako kaže, jeste činjenica da ni nakon više od tri decenije žrtve torture nemaju riješeno statusno pitanje, niti zakon kojim bi ostvarivale sva prava koja su im zagarantovana domaćim i međunarodnim pravom.
“Preumorni smo. Da li će gospoda u ovim institucijama, koja primaju novac, konačno shvatiti da vrijeme nije na strani žrtava, da žrtve umiru, a od države nisu dobile ni ‘p’ od pravde?“, upitala je Kaloper.
Hari Hamzić, stručni savjetnik u Odjelu za vršenje poslova Preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka i kazni u Uredu ombudsmena za ljudska prava u BiH, kazao je da ovaj datum u kalendaru ne smije biti samo formalnost.
Rekao je da je tortura najgrublji i najradikalniji napad na ljudsko dostojanstvo, koji lomi duh, briše ljudskost i ostavlja trajne, neizbrisive rane na tijelu i duši preživjelih, te da BiH nosi duboke i otvorene ožiljke takve okrutnosti.
Podsjetio je da je BiH kao država preuzela jasne i bezuslovne međunarodne obaveze. Potpisnica je UN-ove Konvencije protiv torture i njenog Fakultativnog protokola, Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena, te Međunarodne konvencije o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka.
“Ovi dokumenti s pravnom i moralnom snagom obavezuju na aktivnu prevenciju, sistemski nadzor i hitno postupanje po preporukama zaštitnih tijela. Međutim, dužnost nas koji štitimo ljudska prava jeste da otvoreno kažemo da je tranzicijska pravda u Bosni i Hercegovini zakazala. Preživjeli danas, decenijama nakon rata, vode iscrpljujuće pravne i administrativne bitke za goli opstanak i ostvarivanje elementarnih prava“, objasnio je Hamzić.
Dodao je da je najgora stvar koja žrtvi može da se desi nakon pretrpljene torture tišina društva, a još gora administrativna nepravda, te da je to surova realnost u BiH.
Rejhana Dervišević, članica Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH, kazala je da se ovakav događaj prvi put održava u instituciji.
“Imamo odgovornost da osiguramo da žrtve torture nikada ne budu zaboravljene. Njihova prava nisu pitanje političke volje, već pitanje poštivanja međunarodnih standarda ljudskih prava i temeljnih vrijednosti na kojima želimo graditi našu domovinu, Bosnu i Hercegovinu“, kazala je Dervišević.
Ivanka Taraba, predstavnica Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, kazala je da će se ova institucija u budućnosti zalagati za ostvarivanje prava žrtava kroz međunarodno zagovaranje, podržavanje aktivnosti državnih institucija i nevladinih organizacija u pravcu izrade strateških i zakonskih rješenja kojima bi se na jedinstven način riješio status žrtava ratne torture u BiH.
“Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj su još uvijek vidljivi tragovi rata i stradanja i koja se suočava s dugotrajnim procesom obnove materijalnih, moralnih i duhovnih vrijednosti narušenih ratnim dešavanjima“, rekla je Taraba.
