“Zamisli, obraduješ se komšiji. Danas navijaš za Bosnu i Hercegovinu, sutra čestitaš Hrvatima uspjeh, prekosutra poželiš sreću Crnogorcima… Prije nego shvatiš, postao si emocionalno stabilna osoba koja ne gradi identitet na mržnji prema drugima…”, poručio je u videu objavljenom na Instagramu influenser poznat pod pseudonimom “gurivoje” pred Svjetsko prvenstvo.
Kroz društvene mreže, poruke o tranzicijskoj pravdi, kulturi sjećanja i međusobnom razumijevanju danas dopiru do publike koju tradicionalni mediji često ne mogu dosegnuti, otvarajući prostor za nove oblike edukacije i angažmana mladih, navode sagovornici Detektora.
Ivana Stepanović, istraživačka saradnica i akademska koordinatorica pri UNESCO katedri za upravljanje kulturnom baštinom, kaže kako njena etnografska istraživanja nedvojbeno ukazuju na to da se upravo u digitalnim prostorima pojavljuju potpuno novi politički narativi o pomirenju u regionu i tranzicijskoj pravdi.
“Mislim da možemo govoriti o svojevrsnom modelu za promociju tranzicijske pravde. Društvene mreže to omogućavaju jer ne mogu biti u potpunosti kontrolisane od strane državnih vlasti, već dozvoljavaju da u javnom prostoru cirkulišu veoma različite ideje i pokreti otpora”, kaže Stepanović, koja duže od deset godina proučava društvene mreže i fenomen influensera.
Ona smatra da su influenseri već mnogo učinili na normalizaciji međuetničkih odnosa u regionu promovišući sport, turizam i kulturu, ali i nešto što bi se moglo nazvati zajedničkom kulturom Balkana.
“Njihovo insistiranje na pojmu Balkan kao opisu svega što čini svakodnevicu, kulinarstvo, umjetnost, muziku, film i sport, ali i običaje i mentalitet, nesvjesno je približilo etničke grupe koje su na nivou dnevne politike ostale zaglavljene u prošlosti”, ističe Stepanović.
Jasmina Lazović iz Fonda za humanitarno pravo ističe da je ovakav angažman influensera i javnih ličnosti na društvenim mrežama jako bitan.
“Nažalost, nema mnogo takvih osoba koje će govoriti u kontekstu tranzicione pravde, ali postoje oni koji se ne plaše osude ‘Twitter zajednice’, ne strahuju od potencijalnih osuda u digitalnom prostoru, već javno govore u pozitivnom kontekstu o zemljama u regionu”, smatra Lazović, te zaključuje da se time doprinosi stvaranju malo drugačije slike o narodima koji žive u postkonfliktnim društvima našeg regiona.
Poruke zajedništva i regionalne povezanosti često su prisutne i u objavama drugih influensera. Među njima je i jedan od najpoznatijih travel blogera iz Hrvatske koji je uoči početka Svjetskog prvenstva 2026. na svojim društvenim mrežama objavio fotografiju sa zastavama Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Sličan pristup njeguje i crnogorski influenser Jovan Radulović, poznatiji kao Jodžir. Kroz humor i svakodnevni sadržaj često promoviše regionalnu bliskost, a među njegovim objavama nedavno se našao i video u kojem slavi uspjeh fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine nakon plasmana u naredni krug kvalifikacija, pozivajući navijače da zajedno obilježe pobjedu.
Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine. Foto: N1
Kampanja “Navijaj za komšiju”
Potpuno je normalno, naglašava Stepanović, podržavati fudbalski tim ili kandidata za Eurosong iz neke od susjednih država. Influenseri su tu, kaže, i da pruže podršku kada je potrebno, kao u slučajevima pomoći građanima Hrvatske nakon velikog potresa 2021., građanima BiH nakon poplava u Jablanici, te građanima Sjeverne Makedonije nakon požara u Kočanima.
Ipak, da bi se zaista moglo govoriti o tranzicijskoj pravdi, ističe, neophodna je i politička dimenzija, potrebni su priznanja zločina i žrtava, te konsenzus o tome šta se događalo tokom ratova. I tu društvene mreže, navodi Stepanović, znatno pomažu jer su odavno otvorile prostor za dijalog koji se uveliko odvija, među influenserima i njihovom publikom, ali i na nivou običnog građanstva, kroz komentare, livestreamove, pa i gaming.
“To su značajni pomaci u odnosu na devedesete”, naglašava, te dodaje da njena istraživanja pokazuju da postoji volja za novim suočavanjem s prošlošću, iz jedne nove pozicije u kojoj etničke linije razdvajanja više ne predstavljaju prepreku.
Da ovakvi primjeri afirmativnih kampanja na društvenim mrežama mogu poslužiti kao inspiracija mišljenja je i Nenad Golčevski, stručnjak za strateške komunikacije i međunarodnu pravdu. Prema njegovim riječima, ovakve kampanje pokazuju nešto važno, a to je da ljudi u regionu i dalje mogu prepoznati zajedničku emociju, ponos i trenutak.
“To nije malo. U društvima u kojima se često govori jezikom podjela, svaka situacija u kojoj ljudi spontano govore jezikom podrške ima društvenu vrijednost. Ali tranziciona pravda ne može se svesti na pozitivnu emociju. Ne može se graditi samo na dobrom osjećaju. Ona traži činjenice, priznanje žrtava, odgovornost i iskren razgovor o prošlosti”, kaže Golčevski.
On tvrdi da nije dovoljno da na trenutak “imamo” zajedništvo, potrebno je da postanemo društva koja su sposobna za istinu, odgovornost i priznanje tuđe patnje. Pomirenje, kaže, nije viralna emocija. Ono je praksa i počinje tek kada se taj pozitivni impuls pretvori u odgovorno sjećanje i djelovanje.
“Kada građani prestanu da budu publika kojoj se prošlost servira, i postanu akteri koji preuzimaju odgovornost za to kako pamte, koje vrijednosti biraju i kakav svijet grade. Zato kampanje na društvenim mrežama mogu otvoriti vrata, ali ne mogu same izgraditi kuću. Mogu stvoriti atmosferu u kojoj je lakše čuti drugog, ali pomirenje zahtijeva da najprije postoji otvorenost i spremnost da čujemo i ono što nam nije prijatno”, ističe Golčevski. Zato bi, navodi, rekao da takve kampanje mogu biti dobar signal, ali da za tranzicionu pravdu taj impuls mora biti povezan sa istinom, empatijom i odgovornošću.
Bez toga, kako kaže Golčevski, ostajemo na lijepoj slici, a izostaje duboka, suštinska promjena.
Lazović podsjeća na Inicijativu mladih za ljudska prava iz Beograda, koja je još tokom Svjetskog prvenstva 2014. pokrenula akciju “Navijaj za komšiju”, tokom koje je organizovala grupno gledanje utakmica u kojima su igrale reprezentacije BiH i Hrvatske.
“Ovakve akcije doprinose promjeni percepcije o narodima u regionu, stvaraju osnovu za drugačiji odnos prema njima, a otvaraju i prostor u medijima da se o komšijama s kojima smo nekada ratovali govori na drugačiji način. Smatram da na stvaranju drugačije atmosfere u regionu i izgradnji odnosa baziranih na povjerenju mora da se radi na više frontova, pa sve aktivnosti koje izlaze iz okvira nevladinog sektora i angažuju ljude koji nisu nužno zainteresovani za teme suočavanja s prošlošću, pomažu region”, kaže ona.
Ovakve kampanje su korisne, iako se ne bave samim sukobima i promovisanjem utvrđivanja i kazivanja istine o ratnim zločinima, ali njima se ipak, navodi Lazović, suprotstavljamo dominantnim narativima koji su bazirani na mržnji prema narodima koji žive u zemljama u kojima su tokom ratova devedesetih počinjeni strašni zločini.
Uticaj mreža na promociju pozitivnih društvenih vrijednosti
Psihologinja Tamara Efendić-Spahić smatra da su društvene mreže nešto što treba uvažiti kao jedan od primarnih izvora informacija i vrlo važan agens socijalizacije mladih ljudi, naraštaja koji dolaze. Ona tvrdi da ovo može biti vrlo afirmativno, ali ako u pozadini ne stvaramo društvo koje promoviše takve vrijednosti, onda je to, kaže, nedovoljno da bi dugoročno dalo neke rezultate kojima se nadamo i koje očekujemo.
Ono što može da bude izazov jeste da u svijetu digitalnih medija ima onih koji promovišu vrijednosti kao što su tolerancija i suživot, ali i vrijednosti koje su potpuno suprotno od toga.
“Najčešće koristimo bazična iskustva vrijednosti vršnjačke skupine i vlastite orijentacije kao podlogu na osnovu koje zapravo vršimo selekciju sadržaja. Eventualno, u skladu s tim, mladi ljudi i prate određene ljude koji promovišu određene poruke”, kaže Efendić-Spahić. Prema njenim riječima, mlađi naraštaji nisu opterećeni historijom na način kao generacije koje su joj svjedočile. I to bi, tvrdi, društvo trebalo iskoristiti.
“To bi mogao da bude jedan dobar temelj za stvaranje nekih novih okvirnih vrijednosti”, dodaje.
Treba voditi računa i o tome, navodi, da uvijek usaglašavamo stavove s onim što je naš referentni okvir unutar zajednica u kojima živimo i unutar vrijednosnih sistema primarnih struktura kao što su porodica, šire društveno okruženje.
Ohrabrujućim smatra činjenicu da je mainstream mlađih generacija taj da oni žele neko drugačije okruženje i to jasno pokazuju. Oni žive u sadašnjosti i gledaju prema budućnosti.
“To je, recimo, nešto što je vrlo ohrabrujuće i što je zapravo i karakteristika tog razvojnog perioda. Ali negdje mi nosimo vrlo specifičnu historiju koju treba uvažiti”, zaključuje Efendić-Spahić.
Sociolog Vladimir Vasić smatra da često u negativnom kontekstu govorimo o influenserima i tiktokerima, ali da se oni ponašaju shodno tržištu i da je pitanje šta mi, kao publika, želimo da gledamo i slušamo.
Smatra da bi se njihov uticaj u budućnosti mogao više koristiti za promociju pozitivnih društvenih vrijednosti.
“Oni imaju ozbiljan prodor do mladih ljudi i mogu oblikovati njihovu svijest. Pitanje je koje vrijednosti želimo promovisati i šta kao društvo želimo da čujemo i vidimo”, navodi on.
Govoreći o sportu kao prostoru koji povezuje ljude, Vasić podsjeća da je činjenica da je dobar dio reprezentativaca BiH odrastao negdje drugdje, van granica BiH, i da su došli ovdje da igraju lopte.
“Zašto? Zato što su prilike u BiH takve da i od te stvari mi ćemo praviti politiku, neki desni nacionalizam i, na kraju krajeva, podjele. To su, rekao bih, mali koraci ka nekoj normalizaciji stanja u društvu, ali dokle god budemo koristili sport za neke podjele, radikalne stavove, ne možemo govoriti o potpunoj homogenizaciji društva u tom smislu, jer će se uvijek naći neko da iskoristi te stvari za podjele, svađe ili političke podjele”, kaže Vasić.
On smatra da mi kao društvo trebamo neku reorganizaciju u smislu šta nam je fokus, da li su to neke prosocijalne vrijednosti, da li nam je fokus stvarno da ti momci promovišu prije svega sport, zdrav život, zdrave navike, ili, na kraju krajeva, da budu samo iskorišteni za nekakve dnevnopolitičke svađe u BiH.
“Ali evo, pitanje za vas medije, za generalnu javnost u Bosni i Hercegovini: Koliko su ti ljudi zastupljeni u medijima, koliko ih imamo u fokusu, koliko se oni mogu nametnuti kao mladi ljudi nekim, evo, djeci, studentima, koliko njih imamo u fokusu, a s druge strane koliko, evo, nažalost, imamo nekih drugih ljudi kojima smeta svaki pozitivan korak u BiH?”, zaključuje Vasić.
Selektor fudbalske reprezentacije BiH Sergej Barbarez nedavno je kazao da upravo različitosti predstavljaju jedno od najvećih bogatstava bh. društva.
Najvažnija stvar je, izjavio je, socijalni život, da imate dodira s različitim karakterima i pozadinom. Kada se jedan igrač rodi u Americi, jedan u Švedskoj, jedan u Njemačkoj, njihova shvatanja su, rekao je, drugačija, iako je pozadina bosanskohercegovačka.
Barbarez smatra da morate imati viziju da te momke možete spojiti, da oni mogu disati kao jedan, i to je, ustvari, najveće bogatstvo koje imamo u ovoj državi.
“U krvi svojoj imam sve narode naše ovdje što postoje, ali uvijek kažem: ‘Ja sam Bosanac i Hercegovac i s tim sam ponosan.’ Svakodnevno te primjere dajemo, samo razina je važna, razina koja smo mi, reprezentacija je najveća, i zato da smo dobar primjer i što se toga tiče”, kaže Barbarez.
