“Prišla je jedna žena, ona je kapetan, psiholog i onako mirno nam kaže: ‘Vi ste ljudi koji su ovdje došli ubijati druge ljude za pare. Kao mi smo plaćene ubice”, počinje svoju ispovijest u ukrajinskom zatvoru Selver Hrustić, Zeničanin koji se u septembru 2025. godine pridružio ruskoj vojsci kao plaćenik.
Za Detektor objašnjava i prepričava svoju životnu priču i način na koji odlazi iz Njemačke u Rusiju, a potom na ratište.
“Prešao sam u Moskvu 4. septembra. Ušao sam na Šeremetovo noću – jedan-dva časa… Tu sam rekao policiji, već sam znao kako ide proces, tu kažeš policiji na aerodromu da se želiš pridružiti armiji“, objašnjava Hrustić iz ćelije ukrajinskog zatvora.
Kaže da adekvatnu vojničku obuku nije prošao i da je poligon za vježbu bio smješten izvan Moskve u dječijoj vojnoj školi.
“Tu boravimo, gdje FSB provjerava dokumente. Možeš malo trenirat’ ako želiš, i na koncu ideš opet na Jabličku. Ja sam tamo išao 19. septembra, gdje potpisuješ oficijalni kontrakt. I ti si od tada vojnik“, prepričava Hrustić.
On je početkom ruske invazije na internetu pronašao promotivni video “Kosovskog fronta“, organizacije za “podršku Kosovu i Metohiji“, čiji je organizator Aleksandr Kravčenko, doborovoljac u vojsci republike srpske i ruskoj vojci.
Detektor je ranije otkrio kako su se dobrovoljci javljali Kravčenku za pomoć da se priključe ruskim dobrovoljcima. Hrustić kaže da tada za njega nisu bili zainteresovani jer je “Bosanac i musliman“, ali da je brzo nakon toga stupio u kontakt sa Dejanom Berićem. On je jedan najpoznatijih i najaktivnijih dobrovoljaca, o kojem je Detektor ranije pisao.
“Dejan Berić je konkretan, on je govorio ‘sve ide po zakonu, kako odredi ministarstvo odbrane’, on ne može tu ništa uraditi, on može pomoći koliko može i to je to. Nije ništa obećavao specijalno. Dejan Berić je upozoravao da rat nije igra i posljednjih nekoliko mjeseci posebno je upozoravao da je rat izuzetno opasan“, prisjeća se Hrustić.
Detektor je razgovarao sa Tamarom Kuruškinom iz odjela za postupanje prema zarobljenicima u ukrajinskoj vladi koja navodi da su češće zarobljavani strani državljani nego Rusi, te da neki od njih čak nisu ni znali da dolaze u rat jer su potpisivali ugovore za neke druge poslove koji su bili na ruskom jeziku koji nisu poznavali.
“I oni strani državljani koji su potpisali ugovor sklopljen pod prisilom ili prevarom uglavnom žele da se vrate u svoju zemlju“, objašnjava Kuruškina.
Tamara Kuruškina. Foto: Detektor
Senad Bilić, advokat iz Sarajeva koji je ranije zastupao povratnike sa stranih ratišta, rekao je da je Hrustić počinio krivično djelo pridruživanjem ruskoj vojsci za koje je minimalna zatvorska kazna tri godine.
“To je je suprotno zakonu odbrane i zakonu o službi oružanim snagama BiH. Da li je to ruska vojska, ukrajinska vojska, turska, hrvatska, slovenačka, bilo koja, znači državljani BiH ne smiju služiti u stranim oružanim snagama“, kaže Bilić.
Prije dvije godine smo pisali o Dariju Ristiću koji je, boreći se u ruskoj vojsci, teško ranjen. On se prošle godine odlučio predati bh. vlastima gdje ga je Tužilaštvo BiH optužilo.
Nije poznato koliko je tačno dobrovoljaca iz BiH u ruskoj vojsci. U nekoliko istraživanja Detektor je razotkrio, putem Telegram kanala u koji su se novinari infiltrirali, pojedince koji su radili na regrutaciji boraca u ruskoj vojsci u Ukrajini. Otkrili smo i da je jedan od bivših pripadnika Armije BiH poginuo kao pripadnik ruskih vojnih snaga na ratištu u Ukrajini i uspjeli se fiktivno regrutovati u vojsku.
Iz Ambasade Ukrajine u BiH je navedeno da pridruživanje ruskoj vojsci za njih predstavlja saučesništvo u agresiji, a ambasador Volodimir Bačinski je dodao ne pravi razliku između dobrovoljaca ili ugovornog vojnika.
Hrustić za Detektor kaže da njegova očekivanja od ruske vojske nisu u potpunosti ispunjena i da je ruska vojska vrlo loše organizovana. Kaže da ugovorne vojnike ne smatraju kao svoje ljude, da nisu dobijali dovoljno vode na frontu, niti pitke niti industrijske za pranje.
“Ukrajinska vojska mi je govorila da su oni naprimjer u gradu Žepi pomogli našim ljudima koji su bili priklješteni i da bi im se desila ista situacija kao u Srebrenici. I tako kaže zašto si ti prišao na rusku stranu, ja sam im objasnio na kraju i oni su razumjeli. Mislim da bi to bilo iskupljenje i da je realnije boriti se sada za ukrajinsku stranu“, objašnjava Hrustić te dodaje da su ga već kontaktirali iz ukrajinske vojske o eventualnom vojnom angažmanu.
Iz Ministarstva vanjskih poslova BiH nisu odgovarali na upit za razgovor sa ministrom Elmedinom Konaković, a na pozive i poruke nije ni on odgovarao. Nedavno je na konferenciji za medije ministar kazao da u ovom momentu nemaju pristup Hrustiću i da su njegovi otac i brat bili kod njega u kabinetu.
“Situacija je, kao što pretpostavljate, vrlo kompleksna (…) i da zasad tu nemamo pristup. Što je dobro, živ je, zdrav je”, rekao je na pitanje novinara Detektora.
Mirza Buljubašić, docent na Fakultetu za kriminalistiku, uporedio je ovaj slučaj sa predmetom Gavrila Stevića koji je pred Sudom BiH oslobođen optužbi za ratovanje, uz napomenu da je Hrustić prvi zaroboljenik iz BiH koji se nalazi u ukrajinskom zatvoru.
“Nama je veliki problem sa dokazivanjem u tim predmetima. Ako ukrajinske službe ga ne žele izručiti i žele ga procesuirati – uredu, ako ga žele izručiti i imaju dokaza da ga mogu procesuirati ali ne žele ga procesuirati već ga žele nama izručiti i žele nam dostaviti te dokaze putem međunarodne pravne pomoći, mi onda imamo neke konkretne dokaze u tom predmetu“, rekao je Buljubašić.
Iz Tužilaštva BiH su od SIPA-e zatražili informacije o Hrustića, a mi smo razgovarali s njegovim ocem koji je rekao da ne odobrava njegov odlazak, ali da je ponosan na sina.
“Nisam ja ni za kakav rat, ni za kakvu vojsku, to mu ne odobravam“, rekao je Fahrudin Hrustić ranije telefenom, te odbio razgovarati dalje sa novinarima.
Amira Barkush i Yevheniia Melnyk su ukrajinske novinarske iz United24 medija koje su otkrile priču o Hrustiću.
“Iskreno, kod njega nisam vidjela moralnu dimenziju. Nekako sam pokušala, mislila sam da svaka osoba ima neku vrstu moralne, jake strane. To nisam baš osjetila kod njega. Pitala sam ga kako to objašnjava jer je on musliman. Pitala sam ga o religiji, vjeruje li u Boga? I rekao je da. Rekla sam kako si se otišao boriti na strani agresora? Rekao je da je za njega ovaj rat bio jako dalek“, prepričava Amira za Detektor.
Amira Barkush, novinarka Uniited24 Media. Foto: Detektor
Iz dosadašnjih razgovora sa zarobljenicima, smatraju ove novinarke, većina ih ne kaže istinu o razlozima pristupanja vojsci.
“Također je bilo podataka da je tokom cijelog cijelog rata zarobljeno 10 hiljada ruskih vojnika. Od toga je sedam posto stranih boraca. Koliko sada znam, u ukrajinskom zarobljeništvu nalaze se osobe iz čak 40 različitih zemalja. Dakle, to su prvenstveno postsovjetske zemlje: najveći broj iz Tadžikistana, Uzbekistana, Kazahstana, Bjelorusije, kao i Afrike i Bliskog istoka“, kaže Yevheniia.
Tamara Kuruškina navodi da se, prema podacima njene organizacije, trenutno u ukrajinskim zatvorima nalaze dobrovoljci iz preko 42 države koji se borili u ruskoj vojsci. Najveći broj njih dolazi iz Nepala, bivših sovjetskih država te dio iz Afrike i latinskih država poput Brazila, prema predviđanju preko 21 hiljade, mada je taj broj zasigurno dosta veći.
“Što se tiče osoba iz zemalja balkanskog poluotoka u 2024. godini i zarobljenih osoba iz Grčke, također znamo osobne podatke najmanje 200 osoba iz balkanskih zemalja koji su se borili ili se bore u oružanim snagama Ruske Federacije“, rekla je Kuruškina.