Uz najavu velike jesenske kampanje, krajem septembra počela je javna molitva protiv abortusa koja je trajala 40 dana ispred Sveučilišne kliničke bolnice (SKB) Mostar, mjesta gdje žene iz Hercegovine dolaze na liječenje ili druge zdravstvene usluge. Kampanja je otvorena izjavama za medije uz vizuelne prikaze fetusa, nasmijanih beba, plastičnih fetusa i drugih predmeta koje su organizatori istakli na stolovima za kojima se mole starije žene.
Glasnogovornica inicijative Danijela Mustapić kampanju je predstavila kao borbu za očuvanje života, naglašavajući želju da jednog dana bude i zakonom ograničena.
“Nadamo se da će našim angažmanom u osvješćivanju lokalne zajednice, pa i na većem nivou uključivanjem drugih gradova i širenjem ove inicijative, ta svijest možda jednog dana i zakon promijeniti”, kazala je.
Iako neredovno, ova kampanja se ispred bolnice u Mostaru održava od 2015. godine. Riječ je o molitvenoj pro-life inicijativi za sprečavanje abortusa. Ova inicijativa je pokrenuta još 2007. godine u Texasu, odakle se proširila na cijeli svijet, u čemu je službeno učestvovalo preko milion osoba, a članovi se često hvale kako su svojim radom zatvorili desetine klinika za abortus.
Vlada Federacije BiH je jedan od osnivača bolnice u Mostaru, čime ima obavezu da u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti FBiH osigura dostojanstven, siguran i nediskriminatoran pristup zdravstvenoj zaštiti svim pacijenticama, kaže Željka Umičević iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka, dodajući da davanje odobrenja za okupljanje molitelja predstavlja direktno odstupanje od te obaveze.
“To je mjesto na koje žene dolaze u osjetljivim, često teškim i duboko ličnim okolnostima. Kada se ispred bolnice organizuju molitve protiv abortusa, uz jasne poruke moralne osude, takvo okruženje stvara pritisak, osjećaj krivice i stigmatizaciju prema ženama koje dolaze zbog ginekoloških i reproduktivnih usluga, a koje im garantuje država”, kazala je Umičević.
Uprkos jasnim zakonima koji garantuju pravo na abortus do desete sedmice trudnoće, žene u Bosni i Hercegovini nemaju jednake uslove da urade abortus na zahtjev, a posljednjih godina jačaju inicijative za njegovu potpunu zabranu, o čemu je Detektor pisao. Dostupnost tretmana i cijene se razlikuju, a u nekim kantonima abortusi se nikako ne izvode.
Početak kampanje “40 dana za život” u Mostaru. Foto: Detektor
Direktor Sveučilišne kliničke bolnice Mostar Ante Kvesić za Detektor je objasnio da svake godine daje dozvolu za molitvu i da ne vidi problem u tome. Na pitanje da li smatra da takva kampanja ispred bolnice može negativno uticati na žene koje dolaze na liječenje ili abortus, Kvesić je kazao da nije razmišljao.
“Pa, ne znam, nisam baš psiholog, ja sam samo kirurg, malo poglup, ali stvarno nemam ništa protiv molitve i mislim da ljudi, svak za sebe, trebaju naći svoj mir. Nisam o tome razmišljao, nije moja tema”, kazao je Kvesić.
Predstavnici inicijative su na otvaranju kampanje predstavili i roditelje koji su pričali svoje lične ispovijesti. Otac petoro djece i član organizacijskog tima inicijative kazao je da su svojim aktivnostima jednu ženu ubijedili da odustane od abortusa, što smatraju svojim najvećim uspjehom.
“Zabrinjava činjenica da se molitelji javno hvale da su spriječili pobačaje i to vrlo jasno pokazuje da cilj ovih okupljanja nije ‘miroljubiva molitva’ nego direktan uticaj na odluke pacijentica. U tom smislu, okupljanja prelaze granicu slobode vjerskog izražavanja i postaju oblik rodno zasnovanog uznemiravanja, a sve to uz odobrenje javne zdravstvene institucije SKB Mostar”, poručila je Umičević.
Mustapić je u odvojenom razgovoru za Detektor kazala da se inicijativi pridružila iz lične unutrašnje potrebe da pomogne nerođenima, objašnjavajući da ona i drugi članovi zbog toga nailaze na opstrukcije.
“Dobili smo mail od kolege iz Beča da su, iako im je dozvoljeno na početku pripreme kampanje da mogu stajati pred klinikom za pobačaje, zadnji dan pred samu kampanju im je to isto ukinuto, ali evo veseli nas to da, unatoč svim tim opstrukcijama, borba za život se i dalje nastavlja svugdje”, kazala je.
Nakon nekoliko odgovorenih pitanja o samoj kampanji, Mustapić je prekinula razgovor s Detektorom zbog pitanja o pravima žena koja se ugrožavaju aktivnostima za zabranu abortusa.
“Svako ima pravo na svoje mišljenje”, kazala je i zaključila intervju objašnjavajući da ne bi imala više šta razgovarati.
Plakati na otvaranju kampanje “40 dana za život”. Foto: Detektor
Antirodni pokreti najčešće koriste jezik temeljen na porodičnim vrijednostima i zaštiti djece, čime nastoje pridobiti veći broj ljudi i brže doći do željene podrške, mišljenja je Denija Hidić iz Fondacije CURE.
“Ovaj jezik je emocionalan i duboko ukorijenjen u ideji da je porodica osnovna ćelija društva, te da žene imaju posebnu odgovornost za očuvanje tih vrijednosti”, kazala je objašnjavajući da uglavnom žene predvode takve kampanje ili aktivnosti.
Inicijativi “40 dana za život” su i tokom jesenske kampanje pružili podršku biskup Petar Palić s Katoličkom crkvom u Hercegovini. Bliskost s Crkvom daje samoj kampanji snažan društveni legitimitet, ali istovremeno otvara i ozbiljna pitanja o granicama uticaja vjere na javne institucije, smatra Umičević.
“Država i njene institucije nemaju pravo institucionalizovati vjerske stavove, a pogotovo onda kada oni direktno podrivaju prava žena i ravnopravnost polova. U tom kontekstu, ova kampanja prestaje biti samo izraz mišljenja i postaje oblik sistemskog pritiska na žene”, kazala je Umičević.
U takvom ambijentu, smatra Umičević, žene ostaju bez jasne institucionalne zaštite jer nijedna institucija nije spriječila ili osudila “miroljubivu molitvu”, niti stala u odbranu prava žene.
Helsinški parlament građana je tokom kampanje “40 dana za život”, uz podršku više od 50 organizacija, poslao desetine zahtjeva institucijama za reakciju na kampanju i pružanje javnog prostora ispred bolnice. Željka Umičević kaže da su od institucija tražili da reaguju u skladu sa svojim nadležnostima i ukazali im na kršenje ženskih prava i prava pacijentica.
“Od marta 2025. godine do danas, punih deset mjeseci, nijedna nadležna institucija nije reagovala na molitvena okupljanja ispred bolnice, niti na molitve protiv abortusa koje se redovno održavaju unutar bolničke kapelice”, kazala je.
Jedini odgovor pristigao je iz Ministarstva zdravstva Hercegovačko-neretvanskog kantona u kojem su naveli da nisu nadležni za rješavanje tog pitanja.
“Ova institucionalna šutnja govori o spremnosti sistema da ignoriše ili šutnjom podržava kršenje prava žena, da izbjegava odgovornost i da se povlači pred pritiskom osjetljivih tema”, poručila je.
Otvaranje kampanje “40 dana za život”. Foto: Detektor
Ministarstvo zdravstva HNK-a je na upit Detektora navelo da pitanje javne molitve ispred bolnice nije u njihovoj nadležnosti, te proslijedilo na Federalno ministarstvo zdravstva, koje nije odgovorilo na upit.
Institucija Ombudsmana u BiH za Detektor je u odgovoru navela da su i u ranijim izvještajima podsjećali da države moraju poduzeti mjere kako bi se osiguralo da je zdravlje žene prioritet u odnosu na zaštitu fetusa. U odgovoru se dodaje da je u nekim zemljama označen siguran pristup oko zdravstvenih ustanova zbog privatnosti i dostojanstva pacijenta, prilikom čega ne smije doći do zastrašivanja ili uznemiravanja.
“Važno je da postoji ravnoteža između prava na okupljanje i prava na zdravstvenu zaštitu, ali ne smije doći do ometanja pristupa zdravstvenim uslugama, među koje pripada i abortus”, naveli su za Detektor.
Iz ove institucije su potvrdili da je formiran predmet po žalbi zbog kampanje “40 dana za život”, a koja se odnosi na prava djeteta, te da će, nakon što provedu postupak, donijeti odluku i obavijestiti javnost.
Otvaranje kampanje “40 dana za život”. Foto: Detektor
Hidić objašnjava da u Bosni i Hercegovini i dalje postoji ozbiljan izazov u implementaciji zakona koji garantuju ljudska prava i rodnu ravnopravnost, uprkos razvijenom zakonodavnom okviru za zaštitu tih prava.
“Politike opstrukcije, nedostatak institucionalnih kapaciteta i ograničen društveni konsenzus o ljudskim pravima još uvijek ometaju ostvarivanje ravnopravnosti u praksi”, kazala je.
Detektor je nekoliko mjeseci analizirao antirodne narative u BiH, njihovo jačanje i međunarodne veze.
Istraživanje je pokazalo institucionalnu podršku antirodnim pokretima i u Republici Srpskoj, koji dobijaju hiljade maraka za svoj rad, koji je uključivao i protivljenje zakona kojima se žene štite od nasilja.
U sklopu istraživanja analizirala su se i obraćanja selefijskih daija koji okupljaju na hiljade pratilaca na društvenim mrežama, uglavnom na Facebooku i YouTubeu.
Hidić smatra da je za uspješnu primjenu prava žena i rodne ravnopravnosti potrebno osnažiti i institucije koje provode zakone, kao i dodatno edukovati različite aktere, uključujući nevladine organizacije koje igraju ključnu ulogu u monitoringu i osnaživanju ljudskih prava u društvu.
Antirodni pokreti, uključujući i Inicijativu “40 dana za život”, imaju jake veze s međunarodnim ograncima i njihovim aktivnostima, što im daje snagu za njihovo djelovanje. Ova inicijativa je u BiH stigla nakon što je bila široko zastupljena u susjednoj Hrvatskoj. Edukacije, savjeti i preporuke za djelovanje najčešće stižu iz američkih ogranaka i predstavnika, čime se organizacije često hvale na društvenim mrežama. Promjenu administracije u SAD-u i dolazak Donalda Trumpa ova inicijativa je ocijenila kao doprinos i pomoć njihovoj borbi za nerođene.
Od kako je Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država zauzeo stav da abortus nije zabranjen ali da savezne države imaju pravo da same odlučuju, danas gotovo polovina saveznih država ima uvedene zabrane ili ozbiljna ograničenja abortusa. Ovim podacima se hvale i u Inicijativi “40 dana za život”, ističući koliko su bolnica zatvorili i koliko su ljekara ubijedili da odustanu od izvođenja postupka abortusa.
Promjena administracije u SAD-u i konzervativne vrijednosti za koje se zalažu mogu se preliti i na politike u BiH. Ipak, dodaje Umičević, opasnost je još i veća jer je BiH izuzetno pogodno tlo za jačanje antirodnih pokreta i bez uticaja Amerike na njene stavove.
“Antirodni pokreti jačaju tamo gdje država odustaje od aktivne zaštite ljudskih prava, a društvo je spremno prihvatiti jednostavna i opasno pojednostavljena objašnjenja za složene društvene probleme”, poručila je Umičević.