Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta, za Detektor kaže da će mirna šetnja porodica nestalih krenuti u 11:30 od kipova Meše Selimovića i Ismeta Mujezinovića ka Trgu slobode, uz odavanje počasti na Tuzlanskoj kapiji.
“Na Trgu slobode će biti postavljena umjetnička izložba ‘Gdje je?’, autora Adisa Hukanovića, koju su radili Institut i Međunarodni komitet Crvenog krsta. Tu će uslijediti obraćanje porodica, koje još jednom žele uputiti apel onima koji imaju informacije o nestalima, kako bi se posmrtni ostaci svih žrtava u našoj zemlji pronašli, te zatražiti podršku u njihovoj borbi za istinu i pravdu“, kaže Fazlić i dodaje da će tu biti održan umjetnički performans.
Ona je pozvala sve građane da im se pridruže na obilježavanju.
U BiH se još traga za 7.581 osobom nestalom tokom rata. Fazlić ističe da je do sada pronađeno blizu 80 posto od ukupnog broja nestalih, što je utvrđeno procesom verifikacije.
“Od augusta prošle do augusta ove godine identificirano je 77 nestalih osoba. Najveći broj nestalih je na području Gornjeg i Donjeg Podrinja, ukupno 1.600 osoba za kojima se traga. U Srebrenici se traga za hiljadu osoba, a veliki broj nestalih je na području Foče i Višegrada“, navodi Fazlić, te dodaje da je najveća prepreka pronalasku većeg broja nestalih nedostatak kvalitetnih i vjerodostojnih informacija o lokacijama masovnih grobnica.
Munira Subašić iz udruženja “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“, kaže da je zadovoljna radom Instituta, ali smatra da ne postoji politička volja. Ovo mišljenje dijeli veliki broj udruženja nestalih.
“Kada kažu nestali, ja se ne slažem s tim. Za sudbinu naše djece neko mora znati, neko ih je odveo, ubio. Mislim da su Sud i Tužilaštvo BiH najodgovorniji. Svakim privođenjem jednog ratnog zločinca i izrečenim presudama treba od njih tražiti da kažu informaciju o grobnicama, oni to znaju. Institut radi, da li može bolje, sve može bolje, međutim, politika igra svoju ulogu“, kaže Subašić.
Dodaje da se informacije kriju “jer otkrivanjem jedne grobnice moraju se otkriti i počinioci tog zločina“.
Na evidenciji Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske nalaze se imena 1.617 nestalih, kaže Isidora Graorac, predsjednica ove organizacije. Najviše osoba za kojima tragaju – 126 – nestalo je na području planine Ozren.
“Nismo zadovoljni procesom traženja i aktivnostima koje provodi Institut. Smatramo da se moglo i moralo mnogo više uraditi… Ne samo mi, nego su i druge porodice nestalih nezadovoljne, jer su svi očekivali da će se brže doći do posmrtnih ostataka“, mišljenja je Graorac.
Podsjeća da su mnogi svjedoci od kojih su se mogle dobiti kvalitetne informacije umrli, te da drugi ne žele govoriti o nestalima.
Ekshumacija posmrtnih ostataka u jami Piljak u Foči. Foto: EPA
Fazlić navodi da je teško doći do kvalitetnih i tačnih informacija o lokacijama masovnih grobnica. Dodaje da je na snazi zid šutnje, te da se informacije od njih svjesno kriju.
“Naprimjer, od deset ekshumacija jedna bude uspješna, a ranije je od deset ekshumacija jedna bila neuspješna. Razlog tome možemo tražiti u najvećoj mjeri u situaciji koja vlada u našoj zemlji, gdje oni koji imaju informacije su među nama, žive i djeluju, ali odlučuju da šute i kriju tu informaciju. Jer se zapravo u našem društvu takav jedan čin prešutkivanja ohrabruje, a ne ohrabruju se ljudi koji znaju – da progovore i kažu konačnu istinu, te olakšaju porodicama bol i pronalazak preostalih nestalih za kojima još tragaju“, ističe Fazlić.
Iako se informacije o potencijalnim mjestima masovnih grobnica mogu dojaviti Institutu na više načina – anonimno, putem telefona i web-stranice, Fazlić kaže da to nije dalo očekivane rezultate.
Dijana Strujić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna, kaže da još tragaju za ukupno 26 osoba, od kojih je bilo 15 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, među kojima i njen suprug, te 11 civila.
“On je odveden 1993. godine iz logora ‘Prusac’ krajem devetog mjeseca i od tada ne znam ništa za njega. Jedino što želim jeste da se pronađu kosti, ne samo njegove, nego i svih koji su prisilno odvedeni i nestali, naravno, likvidirani su. Cilj je da se pronađu kosti, ostalo nas porodice ne zanima. Osjećam se baš tužno, nesretno i beznadno, bojim se da nikada nećemo saznati gdje su kosti“, ističe Strujić.
Ona smatra da je nedostatak političke volje glavni problem procesu traženja nestalih.
Za stradanja zarobljenika hrvatske nacionalnosti, na području Bugojna, pred Sudom BiH je u toku postupak protiv Dževada Mlaće, predsjednika Ratnog predsjedništva, te Selme Cikotića, kao komandanta Operativne grupe Zapad Armije BiH.
Međunarodni dan nestalih bit će obilježen u subotu i u Vogošći, gdje će ispred Kulturno-sportskog centra biti postavljena umjetnička instalacija siluete nestalog lika. Cilj je animirati prolaznike i nestale da se uključe u proces traženja nestalih osoba, kaže Ema Čekić, predsjednica Udruženja porodica nestalih ove općine.
“Mi u Vogošći tragamo za još 59 nestalih osoba koje su odvedene uglavnom iz logora ‘Planjina kuća’, te svojih privatnih kuća i stanova prije 33 godine u nepoznatom pravcu. Ja tragam za suprugom Salihom, ali ga ne odvajam od drugih ljudi, sve su to naša braća. Da nije nas porodica, ovaj bi proces bio zaboravljen. Nismo zadovoljni radom Tužilaštva, predugo traju sudski procesi“, kaže Čekić i dodaje da mnoge porodice još traže smiraj.
Prema Detektorovoj Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH, “srpske snage su nakon zauzimanja sela u općini Vogošća, Muslimane i Hrvate lišavale slobode i držale ih zatočene u teškim uslovima u deset zatočeničkih centara u toj općini, među kojima su kasarna u Semizovcu, ‘Planjina kuća’ u Semizovcu, bunker ‘Kod Sonje’ pokraj pansiona ‘Kon Tiki’, sportski centar, tunel ‘Krivoglavci’, zgrada preduzeća ‘Kisikana’, Distribucioni centar UPI-ja, ‘Nakina garaža’, hotel ‘Park’ i UNIS-ove tvornice”.
