Rođen i odrastao u izbjegličkom kampu u Libanu jer je njegova porodica nakon Drugog svjetskog rata morala napustiti sjever Palestine, Majed Maarouf svakodnevno prati dešavanja u Gazi, gdje žive ili, kako on kaže, pokušavaju preživjeti njegovi rođaci. Početkom devedesetih godina došao je u BiH, gdje je danas predsjednik Palestinske zajednice.
Maarouf kaže da bi svakom Palestincu koji živi u BiH procesuiranje odgovornih za smrt njihovih najbližih značilo pobjedu pravde i dalo tračak nade da se rat u Gazi zaustavi.
“Mi vjerujemo da će pravda pobijediti jer nijedno zlo ne traje vječno. Ovaj zločin koji se događa u Gazi nikad se nije dogodio. Koriste hranu kao oružje, a cijeli svijet gleda“, govori.
Pred Međunarodnim sudom pravde (MKS) pokrenuto je nekoliko postupaka protiv izraelskih dužnosnika, a u nekoliko zemalja Evropske unije počelo je procesuiranje izraelskih vojnika koji su u tim zemljama bili turistički.
Belgijska savezna policija krajem prošlog mjeseca uhapsila je dvojicu izraelskih vojnika koji se prijavljeni za ratne zločine počinjene u Gazi.
Okružno tužilaštvo u Novoj Gorici i Policijska uprava Nova Gorica zaprimili su početkom ovog mjeseca krivičnu prijavu protiv izraelskog vojnika koji ljetuje u Sloveniji, potvrđeno je iz Tužilaštva za Detektor. Nisu mogli dati više informacija jer je istraga u toku.
Ove vijesti svakodnevno prati i Maarouf.
“Neki dan je i u Nizozemskoj uhapšen visokopozicionirani oficir izraelske vojske. Naravno da nam znači što evropske zemlje konačno prepoznaju koliko je važno da neko odgovara za svoja nedjela”, kaže Maarouf u razgovoru za Detektor.
Očekuje da će i BiH pratiti praksu evropskih zemalja te procesuirati izraelske vojnike ukoliko dođu u državu, jer za to postoji zakonska mogućnost ali i obaveza preuzeta potpisivanjem međunarodnih sporazuma.
“To bi značilo pobjedu pravde i konkretan odgovor države BiH na zločine koji se dešavaju u Gazi”, kaže on.
U julu 2014. u Gazi je, na spavanju, tokom bombardovanja izraelskih aviona ubijen 14-godišnjak Ali Shahin. Imao je državljanstvo Bosne i Hercegovine, ali za njegovu smrt niko nikad nije odgovarao.
“BiH je dužna da digne svoj glas i da traži pravdu za ubijenu djecu”, govori Maarouf.
Prema podacima Ministarstva zdravstva, do danas je ubijeno najmanje 62.004 Palestinca.
BiH može procesuirati zločine i genocid počinjene izvan njene teritorije
Izbjeglički kamp u Gazi nakon napada izraelske vojske. EPA/HAITHAM IMAD
Iz Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine su za Detektor potvrdili da pravni okvir u našoj zemlji omogućava procesuiranje osoba za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti ili genocid koji su počinjeni izvan teritorije BiH, na osnovu principa univerzalne jurisdikcije, a na osnovu Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku.
Navode da je Bosna i Hercegovina 2002. godine ratifikovala Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda, čime se obavezala na njegovu primjenu.
Ambasador Palestine u BiH Rezeq Namoora smatra da bi procesuiranje izraelskih vojnika, kao i zvaničnika vlade, imalo velik moralni i psihološki efekat na palestinski narod.
“Ovo snažno izražava da su narodi svijeta i časne i slobodne institucije u različitim državama još uvijek privrženi ljudskim vrijednostima i međunarodnom zakonu”, kaže za Detektor.
Namoora govori da su Palestinci u Gazi izloženi “najgnusnijim zločinima genocida, etničkog čišćenja, rasne segregacije, izgladnjivanja“.
U Tužilaštvu BiH nema evidentiranih prijava protiv izraelskih vojnika.
“Tužilaštvo ima veliku praksu s procesuiranjem ratnih zločina, te postupamo u skladu s nadležnostima i za krivična djela propisana u Krivičnom zakonu BiH”, kažu iz Državnog tužilaštva za Detektor.
Pravna koordinatorica TRIAL International Ureda u BiH Ajna Mahmić kaže da Krivični zakon BiH poznaje ograničeni koncept univerzalne jurisdikcije.
“Krivični zakon primjenjuje se prema strancu koji van teritorije Bosne i Hercegovine prema stranoj državi ili prema strancu počini krivično djelo za koje se po tom zakonodavstvu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža”, kaže Mahmić za Detektor.
Pojašnjava da je uslov za pokretanje postupka pred bh. pravosuđem da se počinilac zatekne na teritoriji BiH i ne bude izručen drugoj državi. Kaže da ovaj institut nije korišten u BiH te da je sada, možda više nego ikada, potrebno ispitati mogućnost primjene univerzalne jurisdikcije kako bi se premostila “praznina nekažnjivosti“.
“Iako je potrebno adresirati pitanje institucionalnih kapaciteta, treba imati na umu da je naša zemlja kroz svoje pravosudne institucije razvila bogatu praksu procesuiranja teških kršenja međunarodnog krivičnog prava, pa upravo zbog naše, u kontekstu međunarodnog prava, ne tako davne historije, imamo kako pravnu tako i moralnu obavezu za aktivnijim učešćem u kažnjavanju teških zločina iz drugih konfliktnih sistema”, govori Mahmić.
Na upit Sudu BiH da li imaju dovoljno resursa za procesuiranje izraelskih vojnika, ukoliko bi došlo do takvih predmeta, navode da u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama nisu dužni davati mišljenja i objašnjenja, kao ni tumačiti propise.
Mahmić podsjeća da je, primjenom univerzalne jurisdikcije, Njemačka donijela četiri presude vezane za zločine počinjene na prostoru Foče, Doboja, Kalesije i Kotor-Varoši.
“U kontekstu prepreka, međunarodna ekspertna zajednica je za primjenu univerzalne jurisdikcije isticala podložnost politizaciji, kao i suprotnost opštem načelu suvereniteta država”, dodaje.
Bez obzira na navedeno, Mahmić smatra da bi, ukoliko bi postojao interes, BiH mogla donijeti poseban zakon o univerzalnoj jurisdikciji, kakva je i praksa zemalja koje aktivno primjenjuju ovaj institut, poput Belgije, Njemačke ili Španije.
“Na taj način bismo mogli posebno urediti sve potencijalne prepreke za efikasnu, pravednu i pravičnu primjenu instituta”, kaže ona.
Mogući politički pritisci
Majed Maarouf i Avdo Hebib. Foto: Detektor.ba
Predsjednik Udruženja bosansko-palestinskog prijateljstva i bivši ministar policije Avdo Hebib kaže da je Krivični zakon BiH usklađen sa evropskim zakonima, ali da pokretanje ovog pitanja može dovesti do političkih pritisaka na pravosuđe.
“S obzirom na političku situaciju u zemlji, može doći do određenih problema političke saglasnosti. Međutim, ako je državni zakon predvidio procesuiranje stranih državljana, bilo kakvi politički pritisci ne bi smjeli uticati na pravosuđe”, smatra.
Ministar za ljudska prava i izbjeglice Sevlid Hurtić kaže da bi podržao pokretanje ovakvih postupaka pred bh. pravosudnim institucijama, te da politička volja u pravosudnim pitanjima ne smije biti predmet rasprave.
“Politika se u pravosuđe ne smije miješati. Svaka osoba koja je počinila krivično djelo treba da se procesuira. Ko god da je počinio krivično djelo u svojoj zemlji, a neće mu se tu suditi, i dođe u BiH, neka mu se sudi ovdje”, rekao je Hurtić.
Ministar prometa i komunikacija Edin Forto potvrdio je da bi podržao pokretanje ovakve procedure, a ministar pravde Davor Bunoza uputio je novinare na Odjel za odnose s javnošću jer je na odmoru.
Dubravka Bošnjak, ministrica civilnih poslova, kaže da je bilo kakvo procesuiranje osoba, uključujući i strane državljane, isključiva nadležnost pravosudnih institucija koje djeluju nezavisno i na temelju zakona BiH.
“Duboko vjerujem da je jednak pristup pravdi temelj svakog demokratskog društva. Ukoliko postoje osnovane sumnje i vjerodostojni dokazi, važno je da nadležne institucije postupaju u skladu s važećim pravnim okvirom, oslobođene političkih uticaja”, kazala je Bošnjak za Detektor.
Ostali ministri iz Vijeća ministara BiH, uključujući i ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, nisu odgovorili na upit.
Prijave protiv izraelskih vojnika belgijskom pravosuđu podnijele su Fondacija Hind Rajab (HRF) i Mreža za pravnu akciju na globalnom nivou (Glan). Iz HRF-a za Detektor kažu da, iako trenutno nemaju otvorene slučajeve u BiH i regiji, to bi se promijenilo ako saznaju da vojnik za kojeg posjeduju dokaze putuje u našu zemlju.
“Ako se to dogodi, mogu biti sigurni da će ih to putovanje dovesti pred lice pravde. Ratnim zločincima ne smije biti omogućeno da uživaju na odmoru”, kažu iz Odjela za odnose s javnošću Fondacije.
Pojašnjavaju da su njihovi slučajevi zasnovani na Ženevskim konvencijama i međunarodnom pravnom okviru uspostavljenom Rimskim statutom Međunarodnog krivičnog suda, koji definiše i reguliše procesuiranje međunarodnih zločina, genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih i zločina agresije.
“Velika većina zemalja, njih 125 – uključujući Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Albaniju i Sloveniju – punopravne su članice Rimskog statuta. Kao potpisnice, obavezne su, prema međunarodnom pravu, u potpunosti sarađivati s MKS-om u njegovim istragama i procesuiranju zločina koji su u nadležnosti Suda”, navode iz Fondacije.
Rizik država za saučesništvo
Saslušanje predstavnika Izraela pred MKS-om u aprilu 2025. Foto: EPA/ SEM VAN DER WAL
Južna Afrika je u decembru 2023. tužila Izrael pred Međunarodnim sudom pravde zbog kršenja Konvencije o genocidu, tvrdeći da izraelske akcije u Gazi imaju genocidni karakter. Sud je u januaru 2024. ocijenio da je tvrdnja o genocidu moguća, naredio Izraelu da ga spriječi i omogući humanitarnu pomoć, a kasnije i obustavu ofanzive u Rafahu. Južna Afrika je u oktobru 2024. dostavila memorandum sa hiljadama dokaza, a Izrael je dobio rok da odgovori do januara 2026.
Izrael, kao i Sjedinjene Američke Države, formalno priznaju MKS, ali tvrde da ovaj sud nema jurisdikciju da procesuira izraelske zvaničnike. U februaru ove godine američki predsjednik Donald Trump potpisao je izvršnu uredbu kojom je sankcionisao MKS, optužujući ga za “nelegitimne i neosnovane akcije usmjerene na Ameriku i bliskog saveznika Izraela”.
Međunarodni krivični sud je 21. novembra izdao naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta, kao i jednog vođe Hamasa, Ibrahima al-Masrija, zbog sumnje u ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene u Gazi.
Sud je u februaru saopćio da su sudije povukle nalog za hapšenje Al Masrija, također poznatog kao Mohammed Deif, nakon vjerodostojnih izvještaja o njegovoj smrti. U junu je odbijen zahtjev Izraela za povlačenje naloga za hapšenje.
Krivične prijave međunarodne organizacije podnose na osnovu dokaza koje prikupljaju uglavnom online. Istraživački timovi pretražuju društvene mreže kako bi prikupili dokaze o zločinima – posebno genocidu, zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima.
“Naš pravni tim potom sastavlja slučaj na osnovu tih dokaza i podnosi ga MKS-u ili nadležnim tužilaštvima. Mnogi dokazi dolaze direktno od samih izraelskih vojnika koji ih slobodno objavljuju, čak i kada su ti dokazi inkriminišući”, pojašnjava Fondacija Hind Rajab.
Slučajeve objavljuju samo ako bi javni pritisak mogao doprinijeti ostvarenju njihovih pravnih ciljeva, kažu, te dodaju da bi u nekim slučajevima objavljivanje bilo kontraproduktivno.
“Sve slučajeve koji su sigurni i korisni za objavu dijelimo putem naše web stranice i društvenih mreža, uz redovno ažuriranje”, navode.
Izbjeglički kamp nakon napada izraelske vojske. Foto: EPA/ HAITHAM IMAD
Uprkos ogromnoj količini dokaza o kriminalnim radnjama izraelskih snaga (IDF), iz Fondacije kažu da nijedan vojnik ili zvaničnik još nije procesuiran ni pred nacionalnim ni pred međunarodnim sudom.
“MKS fokusira svoje ograničene resurse na najviše rangirane počinioce, dok ogromna većina počinilaca i podstrekača, posebno vojnici na terenu, i dalje izbjegavaju odgovornost. Fondacija Hind Rajab odlučna je u tome da prekine ovaj ciklus nekažnjivosti”, kažu iz ove organizacije.
Nacionalne jurisdikcije za procesuiranje ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, kako navode, moraju djelovati odmah – čim država postane svjesna da se osumnjičeni nalazi na njenoj teritoriji.
“U većini slučajeva to se ne dešava. Neosnovano oklijevanje, često iz političkih razloga, omogućava ratnim zločincima bijeg. Izrael je već krijumčario osumnjičene iz zemalja gdje su mogli biti uhapšeni. Genocid je već u toku. Države nisu dužne čekati zvaničnu odluku. Prema Konvenciji o genocidu, imaju obavezu da ga spriječe i kazne”, govore.
Kako rade isključivo na prikupljanju dokaza, a nisu u mogućnosti sami procesuirati, smatraju da je propuštanje procesuiranja u najboljem slučaju propust u dužnosti, u najgorem – saučesništvo.
“Možemo prikupiti i predstaviti dokaze, ali ne možemo sami procesuirati ratne zločince. Neka bude jasno – države koje odbijaju procesuirati osumnjičene za ratne zločine na svojoj teritoriji, rizikuju saučesništvo u genocidu”, rekli su.
Maarouf vjeruje da će izraelski vojnici obraćati više pažnje na to kako se ponašaju na terenu, kada vide da su njihove kolege procesuirane.
“Oni putuju. Zapitat će se da li će počiniti neki zločin ako žele da nekad napuste Izrael. Uvjeren sam da postoji volja da se ovo pitanje u BiH pokrene. Politika se ne smije miješati u pravni sistem, ali mi osjećamo da su narodi u BiH uz nas”, kazao je, naglašavajući da je ovo pitanje iznimno važno za palestinsku zajednicu.
