Husein Avdić došao je na dženazu sinu Senajidu, u čijem je tabutu koji spušten u mezar – samo jedna pronađena kost.
“Kost veličine tog vašeg mikrofona, eto”, pokazuje nam Husein veličinu pronađene kosti njegovog sina.
Uprkos malom broju posmrtnih ostataka na ukop se odlučio jer mu je potrebno mjesto gdje može doći sinu.
“Ovo mi je olakšanje, da dođem da proučim Fatihu, da pomilujem mezar”, kaže on.
Hadžira Bećirović je ukopala brata Rifeta Gabeljića, koji je u trenutku smrti imao 31 godinu. Hadžira kaže da je u genocidu u Srebrenici ubijeno 89 Gabeljića te da joj svaka dženaza teško pada.
“Bolno je, teško. Bar sad, nakon toliko godina, znam gdje je, znam gdje mu je mezar, da dođem i Fatihu proučim”, kazala je Bećirović.
Rifetovi posmrtni ostaci pronađeni su na deponiji smeća u blizini Han-Pijeska.
“Najteže mi pada to gdje je pronađen. Kako su ga bacili tu”, kaže ona.
Rifetov sin Edin Gabeljić kaže da je pronađen na površinskom kopu, zamotan u ceradu.
“Od njegovih ličnih stvari jedino što je ostalo bile su pantole”, kazao je Edin za Detektor.
Ove godine su na kolektivnoj dženazi u mezarju u Potočarima ukopani posmrtni ostaci ukupno sedam žrtava genocida. Najmlađe žrtve koje su ukopane ove godine jesu Senajid Avdić i Hariz Mujić, koji su imali 19 godina kada su u julu 1995. ubijeni. Ukopana je i jedna žena – ujedno i najstarija osoba, koja je u trenutku smrti imala 67 godina – Fata Bektić, kao i Hasib Omerović, Sejdalija Alić i Amir Mujčić.
Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Boris Bojović odao je počast žrtvama genocida u Srebrenici dolaskom na dženazu u povodu 30. godišnjice i kaže da to radi već desetu godinu.
“Ovim genocidom u Srebrenici nestala je čitava jedna generacija Bošnjaka dječaka, ljudi. Oni su ubijeni samo zato sto su bili druge vjere i nacije, i ovaj stravičan zločin, genocid nas opominje da nikad ne zaboravimo i da se nikad nikome ne ponovi, jer, naravno, da osjećamo zajedno s svima tugu i pijetet”, kazao je on i dodao da se istinom može doći do pravde, bez koje, prema njegovim riječima, nema trajnog mira na ovim prostorima.
Komemoracija u Memorijalnom centru Potočari. Foto: Detektor
Tokom komemorativnih govora predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 30. godišnjice genocida Hamdija Fejzić je rekao da je prije 30 godina civilizacija pala na ispitu čovječnosti, ali da istinu niko nije uspio zakopati iako slušaju laži, poricanja i poniženja. Kaže da pozdravljaju usvajanje rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, ali to vide kao korak, a ne pravdu.
“Konačna pravda će doći tek kad se svi odgovorni kazne, kada laži budu zabranjene, a istina ustavna kategorija”, kazao je Fejzić.
Predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Graciela Gatti Santana je rekla da je Generalna skupština UN-a, proglašenjem 11. jula Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, dodatno prepoznala važnost sudski utvrđenih činjenica o genocidu za obrazovanje i sjećanje. Poziva da se ovi materijali koriste u borbi protiv negiranja i za sprečavanje budućih sukoba, a nadom naziva aktuelni trenutak.
“Nade da je iscjeljenje moguće. Nade da će snaga preživjelih i žrtava i dalje biti inspiracija i snaga drugima. Nade da će neumoljivi napor na sjećanju i obrazovanju moći dovesti do istinskog pomirenja”, poručila je Gatti Santana.
Glavni tužilac Mehanizma za međunarodne krivične sudove Serge Brammertz je rekao da je genocid u Srebrenici bio smišljeni zločinački pohod koji danas potresa savjest cijelog svijeta. Naveo je da se žrtvama odaje počast govoreći istinu da je u Srebrenici bio genocid i da ova zajednica danas živi kroz nove generacije.
“Srebrenica postaje simbol nade jer ste vi, uprkos svemu, nadjačali prošlost i pretvorili Srebrenicu u lekciju za budućnost”, kazao je Brammertz.
Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt je rekao da negiranje genocida, nacionalno motivisana mržnja i ideje o nacionalnoj i vjerskoj nadmoći ne smiju imati svoje mjesto u BiH. Kazao je da Srebrenica i BiH moraju biti mjesto života, nade, i mjesto gdje se nudi bolja perspektiva za budućne naraštaje, a temelj za to su, kako je rekao, Dayton i teritorijalni integritet ove zemlje.
“Potrebne su izmjene i unapređenja, ali ih treba realizirati zajednički, udruženo, a ne jednostrano. To je recept za pomirenje i princip da se više nikada ne ponovi”, kazao je Schmidt.
Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske, rekao je da je sjećanje na Srebrenicu univerzalna poruka da se više nikada ne dogodi sličan zločin. Podsjetio je na to da su i Hrvatska i BiH bile žrtve režima Slobodana Miloševića, te da i Hrvatska još uvijek traga za svojih više od 1.700 nestalih.
“Danas, kad ponovno svjedočimo ratovima, patnji civila i rušenju pravnog poretka u Evropi i svijetu, još snažnije osjećamo koliko je mir krhak i dragocjen. Srebrenica nas trajno obavezuje da budemo čuvari istine”, rekao je Plenković.
Na komemoraciji je pročitano i pismo Emmanuela Macrona, predsjednika Francuske, u kojem je naveo da istina podrazumijeva potpuno priznanje razmjera zločina koji je bio motivisan etničkom mržnjom. Naveo je da međunarodna zajednica nije uspjela zaštititi civile i kazao da nema mjesta za revizionizam i negiranje na prostoru koji želi biti dio Evropske unije.
“To sjećanje nas obavezuje na hrabrost, na svakodnevnu i neprekidnu izgradnju mira i povjerenja, bez isključivanja bilo koga”, poručio je Macron.
Predsjednica Udruženja Pokret “Majke enklave Srebrenica i Žepa” Munira Subašić se zahvalila svim zemljama koje su glasale za UN-ovu rezoluciju i pozvala da pomognu da se svi zajedno bore protiv mržnje i nepravde.
Kazala je da su njihova djeca ubijana pod zaštitom i zastavom UN-a, pred očima čitavog svijeta, ali da su majke uspjele da svoju djecu školuju i odgoje bez mržnje i osvete. Rekla je da njihovu ubijenu djecu niko ne može vratiti, ali se mogu kazniti počinioci.
“Ako moj sin, kao žrtva, ima ime i prezime, mora i zločinac imati svoje ime i prezime. Mora se znati ko ga je ubio. Postoje presude, postoje dokazi”, kazala je Subašić.
Još uvijek traje potraga za oko 1.000 nestalih u genocidu u Srebrenici. Presudama je utvrđeno da je u Srebrenici u julu 1995. godine, tokom počinjenja genocida, ubijeno više od 7.000 – pretežno muškaraca i dječaka, a prognano više od 40.000 žena, djece i staraca.
