Gordan Vuković je ispričao kako je u januaru 1992. godine, kao vojnik, po ugovoru došao u kasarnu “Viktor Bubanj“, gdje je radio kao vojni policajac. Naveo je da su 2. maja 1992. krenuli s pet vozila prema komandi Druge vojne oblasti na Bistriku, koja je bila blokirana.
“Izgubili smo vezu s komandom. Druga vozila su se vratila i samo je naše došlo do komande. Čim smo izašli iz transportera, po nama je krenula pucnjava. Prihvatili smo borbu”, kazao je svjedok i dodao da je vojnika Pericu Novića pogodio snajper.
Borbe su, prema njegovim riječima, trajale do večernjih sati, a nakon toga su se povukli u kasarnu gdje su večerali i gledali dnevnik bh. televizije.
“Čuli smo da je Alija Izetbegović došao u Lukavicu sa kćerkom i da se vode pregovori o izmještanju komande u Lukavicu“, rekao je svjedok i objasnio na pitanje tužioca Mladena Vukojčića da su to “slušali preko veze i gledali preko televizije”.
Ispričao je da su 3. maja dobili obavijest od pretpostavljenih o izvlačenju u Lukavicu, te da se trebaju spremiti kamioni i da će doći Izetbegović i Kukanjac. Kamioni su stigli oko 15 sati i natovaren je MTS, a onda su, prema riječima svjedoka, nakon razgovora Izetbegovića i Kukanjca krenuli u koloni iz kasarne prema Skenderiji oko 17 sati. Transporteri Vojne policije bili su na čelu i začelju kolone, iza koje je bilo vozilo UNPROFOR-a.
Svjedok je ispričao da su vojnici u uniformama prišli vozilu UNPROFOR-a i razgovarali s vojnicima, nakon čega se ovo vozilo udaljilo iz kolone.
“Kada su oni otišli, počela je pucnjava. Vidjelo se kako dolazi sve više vojnika s oznakom ljiljana koji su pucali. Prvi je iz našeg vozila izašao Simić Ivica, on je ranjen. Nakon njega ja, nisam pogođen. Poslije mene jedan vojnik je isto ranjen. Legli smo na pod, uzeli su nam oružje, šutirali nas i vrijeđali“, rekao je svjedok.
Nakon toga je s jednom grupom odveden u FIS, dok je druga grupa odvedena u centralni zatvor. Prema njegovim riječima, saznao je kasnije da je glavni u Vojnoj policiji bio izvjesni Kerim, kao i da je pretučen i nakon dva dana razmijenjen, te da je otišao u Lukavicu.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Ganićeva braniteljica Lejla Čović pitala je svjedoka da li mu je poznato da su na brdima oko Sarajeva tokom aprila bili raspoređeni tenkovi i teška artiljerija JNA, na šta je on odgovorio negativno. Isti odgovor je bio na pitanja o granatiranju starogradskih četvrti, napadu jedinica JNA iz pravca aerodroma, granatiranju Mojmila i blokadi Dobrinje.
Svjedok je rekao da tokom patroliranja grada nije primijetio granatiranje, kao i da nije vidio da gori zgrada Pošte. Na pitanje da li mu je poznato da je Alija Izetbegović priveden u pratnji vojnika JNA s kćerkom u Lukavicu, on je odgovorio da je svojevoljno došao na pregovore, gdje je napravljen dogovor o sigurnom izmještanju komande u Lukavicu.
Muslimovićev branilac Senad Pizović podsjetio je svjedoka da je u jednom od ranijih iskaza rekao da su na kolonu pucali naoružani ljudi bez uniforme, dok je danas govorio vojnici, a Vuković je rekao da je tačno ono što je izjavio u sudnici. Nakon konstatacije Pizovića da je rekao u iskazu da su mu civili oduzeli oružje, a ne vojnici, svjedok je nakon duže pauze rekao da ne može odgovoriti.
Na pitanje Mirne Avdibegović, braniteljice Alispahića, da li mu je iko saopštio da je JNA 28. aprila prestala da postoji, svjedok je rekao da mu to nije poznato.
Predsjedavajući Sudskog vijeća Darko Samardžić je na početku ročišta rekao da je zbog zdravstvenih razloga razdvojen postupak protiv Hasana Efendića i Mahira Žiške.
Suđenje se nastavlja 9. jula.
