Snimak skandiranja imena Ratka Mladića, nekadašnjeg komandanta Generalštaba Vojske Republike Srpske (VRS) osuđenog na doživotni zatvor zbog zločina počinjenih u BiH, dijelilo se nedavno na navijačkim Facebook i proruskim Telegram kanalima nakon utakmice bijeljinskog Radnika protiv banjalučkog Borca, koja se igrala 18. maja u Bijeljini.
Ali gotovo mjesec dana poslije, iz Nogometnog saveza odbijaju odgovoriti da li su navijači odnosno klub kažnjeni zbog veličanja osuđenog ratnog zločinca.
Detektor nezvanično saznaje da je klub kažnjen zbog ponašanja navijača ali zbog drugih oglašavanja, a ne spominjanja imena Ratka Mladića.
Ovaj primjer, nakon brojnih drugih, pokazuje da Nogometni savez još uvijek nije zaustavio negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca na tribinama, iako je to zakonom zabranjeno prije gotovo četiri godine.
Prema disciplinskom pravilniku Nogometnog saveza, kažnjivo je javno vrijeđanje ljudskog dostojanstva po osnovu rase, boje, nacije, religije, jezika, ekstremistička i ideološka propaganda, te simboli ili geste političkog karaktera. Za ovo su predviđene kazne do 30.000 maraka, te igranje pred praznim tribinama, odlazak navijača na gostovanja, zabrane igranja za igrače, kao i vršenja funkcije za sportske radnike.
Iz Nogometnog saveza su dva puta odbili razgovor s novinarima Detektora o ovoj temi. Dinko Čeko, glasnogovornik Saveza, umjesto toga je uputio da na službenoj stranici pregledamo izvještaje u kojima je disciplinska komisija izrekla sankcije klubovima.
U jednom od posljednjih izvještaja je navedeno da su Radnik i Borac kažnjeni zbog upotrebe pirotehničkih sredstava i rasizma i drugih oblika diskriminacije. U izvještaju nije navedeno koji prekršaj su napravili navijači oba kluba. Analizirajući i druge izvještaje u protekle dvije sezone, veliki broj klubova je kažnjen zbog ovog prekršaja, ali nigdje nije obrazloženo zbog čega tačno.
Iz Radnika su nezvanično potvrdili da su kažnjeni zbog psovanja države, kao i transparenta “Kosovo je Srbija“ – ali ne i zbog veličanja Ratka Mladića.
Goran Janjić, direktor Radnika, nije pristao na razgovor s novinarima.
“Ovo su pitanja na koja sam već odgovorio, tako da mislim da nema potrebe da dva puta govorim na istu temu. Nisam želio da nešto izbjegavam, ali iskreno nije mi cilj da budem prisutan u medijima na taj način“, rekao je Janjić.
Govoreći ranije za Detektor, Janjić je naveo da se u iščekivanju pozitivnog rezultata nije bavio dešavanjima na tribinama, nego da mu je jednostavno bio fokus na rezultatu, pošto je to Radniku bila jako važna utakmica u borbi za opstanak.
Navijači Radnika su više puta u proteklih nekoliko godina veličali osuđene ratne zločince. Detektor može potvrditi da ni Borac nije kažnjen kada su njegovi navijači u oktobru prošle godine skandirali ime Ratka Mladića na utakmici protiv Željezničara u Banjoj Luci.
Predsjednik disciplinske komisije Nogometnog saveza Goran Kosorić je došao na dogovoreni razgovor s novinarima Detektora ispred zgrade Saveza, ali je onda otišao u svoju kancelariju iz koje nam je telefonom javio da ne može razgovarati, jer nema odobrenje za to.
Sanel Konjhodžić, urednik sportske rubrike u Oslobođenju, smatra da je problem što nisu jasno definisani protokoli Saveza, što službena lica vješto koriste.
“Za mene je jako upečatljiva situacija u kojoj se kao svi mi pravimo ludi, a najluđe su službene osobe koje sve to negdje bi trebalo da evidentiraju i upute dalje prema organima koji su zaduženi da odlučuju u takvim situacijama, kao što je disciplinska komisija”, kaže Konjhodžić.
Uprkos protokolima, navijači prolaze bez posljedica.
“Ide upozorenje publici, drugo upozorenje, pražnjenje tribine, kazna i tako dalje. Međutim, jako rijetko ćete vidjeti, vratite se zadnjih godinu dana, da je negdje prijavljeno to da je negdje neki klub odgovarao za to“, kaže Konjhodžić.
Edin Ikanović iz Memorijalnog centra Srebrenica u svojim godišnjim analizama zabilježio je slučajeve negiranja genocida na tribinama u BiH i regionu. On navodi primjere beogradskih klubova Zvezde i Partizana, čiji navijači – Delije i Grobari – često skandiraju ime Ratka Mladića na tribinama. Na snimcima na mreži YouTube se može vidjeti kako se to skandiranje najčešće dešava za vrijeme igranja utakmica u Novom Pazaru.
“Uglavnom su to bile poruke koje veličaju genocid i prizivaju novi genocid sa parolama ‘nož, žica, Srebrenica’, te veličanje Ratka Mladića. Najveći problem je što to dolazi sa sportskih terena gdje bi igra trebala da bude u prvom planu fair play igra, gdje imamo veliki broj mladih osoba koje borave na tim terenima i koje to uzvikuju zajedno s odraslima i onima koji takve poruke šalju“, kaže Ikanović.
Edin Ikanović u Memorijalnom centru Srebrenica. Foto: Detektor
Prema haškim presudama, u genocidu u Srebrenici je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka tokom jula 1995. godine, dok su tijela nekih od njih pronađena u više masovnih grobnica. Za oko 1.000 osoba s ovog područja se još uvijek traga.
Uprkos tome što je negiranje genocida zabranjeno Krivičnim zakonom prije tri godine i što UEFA ne toleriše veličanje ratnih zločinaca na stadionima, Nogometni savez BiH ne kažnjava negatore takvom kaznom koja bi odvratila buduća negiranja. Ime Ratka Mladića se, osim u Banjoj Luci i Bijeljini, uzvikivalo na stadionima u Doboju i Prijedoru u proteklim godinama, ali nije bilo odlučnih sankcija. Veličanje ratnih komandanata dešava se i u Federaciji.
Vico Zeljković, predsjednik Saveza, i Adnan Džemidžić, generalni sekretar, nisu odgovarali na pozive za razgovor.
U decembru prošle godine navijači Zrinjskog su skandirali ime Slobodana Praljka. Praljak je jedan od šest zvaničnika takozvane Herceg-Bosne, osuđen za zločine počinjene u BiH. Nakon izricanja pravosnažne presude 2017. godine, Praljak je popio otrov u sudnici Haškog tribunala.
Mario Pandža, predstavnik Zrinjskoj, odbio je govoriti o veličanju ratnih zločinaca na tribinama.
Iz Državnog tužilaštva su potvrdili da su među predmetima za krivična djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i razdora i netrpeljivosti zabilježeni događaji koji su se odnosili na fudbalske utakmice i navijačke skupine, ali nisu otkrili na šta se odnose, niti su pristali na razgovor. Na dodatno pitanje o konkretnim utakmicama na kojima su se ovi incidenti desili, iz Tužilaštva BiH su odgovorili da su neki od događaja obuhvaćeni predmetima koji su u radu.
Sanel Konjhodžić, urednik sportske rubrike u Oslobođenju
Konjhodžić smatra da se Savez i Tužilaštvo aktivnije moraju uključiti u borbi protiv negiranja zločina i veličanja ratnih zločinaca.
“Mislim da ljudi koji su preživjeli, a ja sam nažalost jedan od njih koji je izgubio najuže članove porodice, nisu zaslužili da im se dodatno soli rana iz sedmice u sedmicu sa sportskih tribina i igrališta, gdje se ljudi nadmeću, gdje se kunemo u fair play“, kaže Konjhodžić.
Koliko bi krivično kažnjavanje negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca na tribinama moglo umanjiti i potpuno iskorijeniti ovu pojavu, za Ikanovića pokazuje nedavna optužnica i prvostepena presuda Vojinu Pavloviću, koji je osuđen na dvije i po godine zatvora za opravdavanje genocida i veličanje Ratka Mladića.
“Najbolji primjer za negatore je upravo Vojin Pavlović. Onog trenutka kada je Vojinu Pavloviću započeo proces pred Sudom BiH, nikada više u javnom prostoru niti je komentarisao, niti je negirao genocid. I to je jedino rješenje, jedini način kako da negatore dovedemo u situaciju da bar javno prestanu da komentarišu i javno negiraju genocid“, kaže Ikanović.