Jahićev branilac Kerim Čelik je rekao kako smatra da Tužilaštvo kroz završne riječi i dokaze nije pružilo pouzdan osnov za zaključak da se krivično djelo dogodilo kao što je opisano u optužnici.
“Tužilaštvo nije dokazalo da je Enes Jahić počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret”, kazao je Čelik i od Suda zatražio da donese oslobađajuću presudu.
Čelik je naveo da niko od svjedoka nije vidio da je Jahić ušao, izašao ili boravio u zgradi mjesne zajednice, da niko nije mogao posvjedočiti ko je ispitivao oštećenu Lenku Kuljanin.
Rekao je da je svjedok “A” kazao kako od optuženog Jahića nije dobio naredbu da dovodi Kuljanin na ispitivanje, te je njegov iskaz saglasan sa iskazom Miralema Rizvića da je oštećena, nakon što su je dovezli, sama ušla u prostorije mjesne zajednice.
Čelik se osvrnuo na svjedočenje Kuljanin, koja je rekla da počinioca nije poznavala, već da je navodno čula da se osoba preziva Jahić, a kasnije od Josipa Zovke i zaove saznala da je to Enes Jahić. Naveo je da je Kuljanin na pitanje kako je zaova znala da je ispitivao Jahić, odgovorila: “Svi su znali”, dodajući da je oštećena više puta mijenjala iskaz o tome.
Jahićev branilac je kazao i da je Kuljanin u jednom navratu izjavila kako je ispitivač uzeo automatsku pušku s bajonetom, na koji se posjekao prilikom zamaha, dok je u unakrsnom ispitivanju rekla da se posjekao dok je uzimao pušku sa stola. Vještak medicinske struke, kazao je Čelik, iznio je stav da od posjekotine bajonetom mora ostati dugotrajni ožiljak, a da je vještačenjem utvrđeno kako Jahić nema takve tragove na rukama.
“Enes Jahić je vojno lice, znao bi kako uhvatiti pušku”, rekao je Čelik.
Osvrnuo se i na svjedočenje optuženog, koji je izjavio da nije učestvovao u istrazi o ubijenim vojnim policajcima, te da, kao referent u obavještajnim poslovima, nije imao ovlaštenje za to. Čelik je naveo kako je Jahić, između ostalog, kazao i da nije poznavao Lenku, njenog supruga Mitra Kuljanina ni Josipa Zovku za vrijeme rata.
Rekao je da je Mitar Kuljanin prvobitno prihvatio poziv Suda, a potom Tužilaštvu odbio svjedočenje, uz obrazloženje kako ima posredna saznanja da “to nije to”, nakon čega se odustalo od ovog svjedoka.
Branilac je postavio pitanje zašto je Tužilaštvo prvo uzimalo izjave od Lenke Kuljanin, ako odranije ne postoji niti jedna izjava niti službena zabilješka koja se odnosi na ovaj događaj.
“Sve se temelji na posrednom saznanju Lenke Kuljanin da je osoba koja je maltretirala Enes Jahić”, kazao je Čelik.
Jahić je optužen da je od polovine do kraja maja 1992. godine, kao pripadnik Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane, učestvovao u progonu srpskog stanovništva. Prema optužnici, Jahić je 12. jula 1992. u Bradini tukao Lenku Kuljanin, nanijevši joj snažnu tjelesnu i duševnu bol. Ranije mu je suđeno u predmetu protiv Esada Ramića i još deset optuženih za zločine na području Konjica, nakon čega je njegov predmet razdvojen.
Sudu se obratio i optuženi Jahić te izrazio zahvalnost za razdvajanje postupka. Naveo je da je u proteklih sedam i po godina prošao medijsku torturu koju nije zaslužio i da nije počinio nikakvo krivično djelo.
“Nadam se da će Sud donijeti oslobađajuću presudu”, rekao je Jahić.
Termin objavljivanja presude bit će naknadno određen.
