Tužiteljica Vesna Ilić je pojasnila da je Tužilaštvo uložilo žalbu na presudu zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama. Dodala je da Sud BiH nije pravilno cijenio otežavajuće okolnosti te da je propustio cijeniti težinu počinjenog djela i način na koji je ono počinjeno.
Obrazložila je da neosuđivanost ne može imati značaj u kontekstu krivičnog djela ratnog zločina kao što je slučaj s drugim djelima te da su visine kazni blage da bi se postigla svrha kažnjavanja. Tužiteljica Ilić je predložila Apelacionom vijeću da optuženima odredi kazne u dužem vremenskom trajanju.
Prvostepenom presudom su Zijad Srabović i Refik Morankić osuđeni na po šest godina zatvora, Ahmet Bajrić na sedam godina, Abid Arapčić na pet godina, a Pašaga Čajić, Samir Džambić i Mirsad Žilić na po dvije godine zatvora. Proglašeni su krivim za nečovječna postupanja, protupravna zatvaranja, mučenje i ubistva civila zatočenih u objektima u Lukavcu od juna do oktobra 1992. godine.
U presudi se navodi da je Srabović bio pomoćnik komandanta za bezbjednost Štaba Teritorijalne odbrane u Lukavcu, Morankić komandant “Fikine jedinice” i komandant zatvora u objektu “Klaonica”, a ostali optuženi pripadnici te jedinice ili vojni policajci.
Odbrana Srabovića je navela da je prvostepeni Sud prilikom odmjeravanja kazne napravio više povreda, među kojima i povredu odredaba krivičnog postupka. Branilac Šaban Mujčinović je naveo da njegov branjenik nije imao svojstvo nadređenog starješine Vojne policije, niti komandnu odgovornost. Prema njegovim riječima, optuženi Srabović nije mogao spriječiti djela niti kazniti počinioce, nego komandant štaba, te da pomoćnik komandanta za bezbjednost nije mogao biti nadređen Vojnoj policiji.
Mujčinović je dodao kako Sud nije utvrdio dokazima da su lica iz presude nezakonito privedena i da su bili civili, te da Odbrana ima tvrdnju da je privođenje lica koja su navodno bila civili izvršeno, jer je postojala sumnja i pretresom je utvrđeno da je kod njih bilo vojno naoružanje i oprema.
“Odbrana smatra da je prvostepeni sud cijenio samo dokaze Tužilaštva i to selektivno”, kazao je Mujčinović te od Apelacionog vijeća zatražio da prvostepenu presudu preinači ili ukine i odredi održavanje ponovnog pretresa te usljed nedostatka dokaza da optuženog oslobodi.
Odbrana Refika Morankića je navela da je Sud propustio pravilno da ocijeni sve dokaze te da se odluka bazira na kontradiktornim iskazima svjedoka.
Branilac Senad Bilić je rekao kako ne postoji dokaz da je njegov branjenik bio komandant zatvora “Klaonica” te da niti jedan dokaz ne veže optuženog za njegovo vojno djelovanje. Kazao je kako je on bio pomoćnik komandanta za logistiku.
“Nije bio na poziciji koja mu je dala nadležnost da naređuje”, rekao je Bilić te dodao kako je Odbrana dostavila dokaze iz kojih se vidi hronologija putovanja i odsustva Morankića, ali da Sud nije prihvatio te dokaze.
Odbrana Ahmeta Bajrića je navela da je presuda nerazumljiva i protivrječna te da Sud BiH nije uzeo u obzir presumpciju nevinosti. Dodao je da obilježja krivičnog djela ratnog zločina ne mogu biti otežavajuće okolnosti.
“Odbrana smatra da je Sud izmijenio identitet optužnice i učinio je nezakonitom”, kazao je Bajrićev branilac Meris Ćato te dodao da je Sud optuženog doveo u nepovoljniji položaj te u pobijanoj presudi prekoračio svoja ovlaštenja.
Odbrana Arapčića je rekla kako je Sud napravio bitne povrede odredaba krivičnog postupka jer Odbrana nije imala pravo da iznese svoj stav nakon izmijenjene optužnice. Braniteljica Nina Karačić je kazala kako je njen branjenik prvi put suočen s optužbama za saizvršilaštvo.
“Iz pobijane presude je nejasno kako je Sud doveo u vezu smrt Nenada Nedića s radnjama Abida Arapčića (…) U ovom predmetu Sud je uglavnom cijenio samo dokaze Tužilaštva koji idu na štetu optuženog, a zanemario dokaze koji mu idu u prilog”, rekla je Karačić.
Mirna Avdibegović, braniteljica optuženog Čajića, kazala je kako je svjedok Aziz Šahat tokom postupka spominjao izvjesnog “Čaju”, ali kako Sud zaključuje da se radi o optuženom Čajiću iako svjedok nije identifikovao optuženog u sudnici niti ga je poznavao odranije.
“Mi nismo imali od čega da se branimo kad niko od svjedoka optuženog nije identifikovao”, rekla je Avdibegović te dodala kako nije postojao niti jedan inkriminirajući dokaz po njenog branjenika.
Odbrana Džambića je kazala kako je Prvostepeno vijeće izmijenilo navode iz optužnice te da svjedok Aziz Šahat negira da je optuženog poznavao prije rata. Branilac Sanjin Bandović je rekao kako niti jedan svjedok ne spominje da je optuženi bio u fiskulturnoj sali te kako Odbrana smatra da on nije ni trebao biti optužen.
Žilićeva Odbrana je navela da ostaje kod svoje pisane žalbe na prvostepenu presudu.
Apelaciono vijeće će naknadno donijeti odluku po žalbama.
