Jusuf Arifagić, predsjednik Udruženja logoraša Kozarac, pojašnjava da će bivši logoraši i preživjeli članovi porodica posjetiti logor “Trnopolje“ te prigodnim obraćanjem i polaganjem cvijeća odati počast žrtvama.
“Nešto smo uspjeli uraditi u logoru ‘Trnopolje’ i u logoru ‘Keraterm’, staviti spomen-ploču, ali sva ta mjesta do dan-danas nisu adekvatno obilježena. Ne postoji nikakva infrastruktura koja bi na neki način putniku svjedočila o razmjerama zločina i stradanja“, kaže Arigafić.
On navodi da BiH nikada nije smogla snage da donese zakon o logorašima koji bi zaštitio njihovo dostojanstvo te dodaje da je stanje povratnika u Republiku Srpsku poražavajuće, kao i da je njihov najveći neprijatelj vrijeme.
Kroz “Trnopolje” je prošlo preko 23 hiljade logoraša, kaže Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine te dodaje da ovaj logor ima svoju povezanost i kontinuitet sa ostalim logorima na području Prijedora.
Omerović navodi da ne postoji napredak u dijelu koji se odnosi na zakonsko regulisanje prava i statusa logoraša, te je prema postojećim zakonskim rješenjima samo oko pet posto logoraša obuhvaćeno Zakonom o zaštiti civilnih žrtava rata, odnosno Zakonom o zaštiti žrtava torture na području Republike Srpske te Brčko distrikta.
“Sve aktivnosti koje provodi Savez logoraša, zajedno sa logorašima na području cijele BiH, ostaju formalno-pravno nevidljive iz razloga što sedam statusa i adekvatnog zakona. U tom smislu i ovo obilježavanje u ‘Trnopolju’ će biti jedno od 54 obilježavanja, koliko Savez logoraša u BiH sa svojim članovima i partnerima obilježi svake godine“, kaže on.
Za zločine počinjene u Prijedoru Haški tribunal je osudio 17 osoba na 276 godina zatvora. Pored Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske i Ratka Mladića, bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske – osuđenih na doživotne kazne – između ostalog za zločin protiv čovječnosti na području Prijedora, najviša pravosnažna kazna – 40 godina – izrečena je Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku opštine i prijedorskog Kriznog štaba. Vijeće Haškog tribunala je zaključilo da je Stakić imao važnu ulogu u etničkom čišćenju grada i formiranju logora.
U Sudu BiH za zločine nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom Prijedora osuđeno je 28 osoba na više od 430 godina zatvora.
“Poznat je po zločinima koji su se dešavali tu, konkretno u okruženju logora, u kukuruzištima, između ostalog, i zločinima koji su se dešavali na obližnjim ulicama, u krugu društvenog doma u Trnopolju“, kaže Omerović.
Tvrdi da bivši logoraši od perioda završetka rata insistiraju na istini i pravdi te pokušavaju dati svoj doprinos u izgradnji države na iskrenim demokratskim principima te na odgovornosti onih koji su počinili zločine.
“Logoraši ne odustaju od stalnog podsjećanja i od izvlačenja određenih zaključaka, a u tom smislu jedan od bitnih zaključaka na nivou naše države, bilo Federacije, Republike Srpske ili Brčko distrikta, jeste adekvatno zakonsko regulisanje, priznavanje statusa logorašima i priznavanje istine i pravde za preko 657 logora i mjesta zatočenja“, zaključuje Omerović.
Prema BIRN-ovoj Bazi sudski utvrđenih činjenica, srpske vlasti su 1992. u općini Prijedor držale civile pretežno hrvatske i bošnjačke nacionalnosti zatočene u 58 zatočeničkih i sabirnih centara, a pet od njih smatrali su se centrima za duže zatočenje – “Keraterm”, “Trnopolje”, “Omarska”, policijska stanica u Prijedoru i komandno mjesto u Miskoj Glavi.
Poslije napada bosanskih Srba na Kozarac krajem maja 1992. godine, stanovnici tog mjesta, uglavnom žene i djeca, sa samo nekoliko vojno sposobnih muškaraca, dovedeni su u “Trnopolje”, koji je funkcionisao do kraja septembra 1992., premda su neki ljudi u njemu ostali i duže.
Osim Saveza logoraša BiH i Udruženja logoraša Kozarac, organizator obilježavanja je i Regionalni savez logoraša regije Banje Luka.
