Milanka Tanasković, nekadašnja predsjednica Osnovnog suda u Višegradu, ispričala je da su 1993. i 1994. pružali pomoć članovima Komiteta za ratne zločine sa sjedištem u Beogradu – saslušavanjem svjedoka o ratnim zločinima, ekshumacijama i obdukcijama. Svjedokinja je kazala da je tada saslušavala svjedoke i sačinjavala zapisnike koji su dostavljeni tužiocu u Višegradu. Ona je rekla da je odbila samo da sasluša suprugu tužioca.
Navela je da nikada nije potpisala zapisnik koji nije sačinila, te da je bilo dosta ljudi koje je saslušavala.
“Oni su uglavnom iznosili što im je poznato, što su preživjeli”, kazala je.
Svjedokinji je predočen zapisnik o saslušanju Slobodana Đurića iz decembra 1994. godine. Potvrdila je da se na dokumentu nalazi njen potpis.
U unakrsnom ispitivanju se nije mogla izjasniti da je Đurić bio uposlenik Suda, te da joj nije poznato da je bio član Komiteta iz Beograda. Advokatica Sabina Mehić podsjetila ju je da je Đurić konstatovan kao zapisničar u izjavi, iako nije član Suda. Svjedokinja je kazala da je to legitimno jer su sarađivali.
Advokatu Slaviši Prodanoviću je pojasnila da su u Komitetu za ratne zločine bile uglavnom sudije koje nisu prisustvovale saslušanju svjedoka jer nije bilo potrebe, te da se ne sjeća svjedoka Đurića.
Uloženi su materijalni dokazi kao dopuna replike Tužilaštva.
Ćamil Ramić, Himzo Selimović i Ramiz Mićivoda su optuženi za zločine počinjene od 1992. do 1994. nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, kome su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima i civilima počinjeni 1995. godine na području Rogatice i Goražda.
Suđenje se nastavlja 3. marta.