Buljubašić i ostali: Bliski srodnici ubijeni u Crnetićima

Darko Pljevalčić je posvjedočio da je išao u srednju školu i živio s porodicom u selu Crnetići u Gornjoj Jošanici. Naveo je da se sa bratom u julu ili augustu 1992. preselio u Foču, a njegov otac Drago, djed Rade i baka Stana ostali su kod kuće.

On se prisjetio kako su se 19. decembra 1992. u jutarnjim satima u Foči začule sirene koje su označavale uzbunu, a ubrzo se pojavile i informacije da su napadnuta sela u Gornjoj Jošanici, u kojima je bilo mrtvih i ranjenih. Dodao je da je njegov stric organizovao rodbinu kako bi otišli do sela jer nisu dobijali informacije o njihovim članovima porodice.

Svjedok je ispričao kako su u Crnetićima u blizini kuće pronašli njegovog oca, djeda i baku. Kazao je da je od strica i rodbine saznao da su tijela bila izmasakrirana, a glave izrazbijane tupim predmetima. Dodao je da je štala tada izgorjela, a djedova kuća je bila znatno oštećena.

Pljevalčić je izjavio da njegov otac i djed nisu bili vojno angažovani, te je otac bio kratkovidan i vojno nesposoban. Kako je posvjedočio, njegova tijela su sahranjena na porodičnom imanju, ali su 2000. odlučili prebaciti kosti, kada su primijetili da nijedna krupnija kost nije bila cijela.

Odbrani je rekao da su se sirene začule ujutro oko 9 sati i da je imao saznanja da se podizala borbena gotovost, jer se vojska okupljala na stadionu kako bi potisnula snage bošnjačke nacionalnosti. Negirao je da je lično vidio tijela svojih bliskih srodnika, te da nije vršen pregled kostiju ili sačinjavan zapisnik u momentu kada su premještali kosti.

Kazao je da mu nije poznato da se njegov otac vodi u vojnim evidencijama u kojima je 8. aprila 1992. upisan u formacijskoj dužnosti kao strijelac.

Na dodatni upit tužioca Vladimira Simovića, svjedok je kazao da odgovorno tvrdi da njegov otac nije bio vojni obveznik, kao i da nije bio angažovan na vojnim vježbama.

Za zločine počinjene na području Foče, kao i Višegrada i Čajniča u periodu od augusta 1992. do februara 1993. godine, optuženi su Ferid Buljubašić, Ahmed Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici Armije BiH.

Milijana Brđanin je ispričala da je početkom 1992. živjela i radila u Foči, a povremeno je išla u Ostrmce, gdje su bili njeni roditelji. Ona se prisjetila da je u periodu od aprila do decembra 1992. bilo povremenih provokacija i pucnjave na sela. Dodala je da u Ostrmcima nije bilo vojnih ciljeva, a da su mještani držali straže.

Ona se prisjetila kako je 19. decembra čula da gore Crnetići. Odgovarajući na pitanja tužioca Simovića, Brđanin je kazala da joj je poznato da su izgorjele kuće Tome, Ilije, Jove i Lazara Blagojevića, kao i pomoćni objekti.

Odbrani je potvrdila da je u jednom momentu zatražila pušku od prisutnih žena, nakon što je njen rođak Risto Brđanin izašao iz kuće, a za kojeg misli da je bio pripadnik Vojske Republike Srpske.

Potvrdila je i da je vidjela jednog vojnika Armije BiH, te dodala da ne zna da je on pobjegao nakon što su u njegovom pravcu pucali Risto Brđanin i Vitomir Pejović.

Na dodatni upit Tužilaštva, svjedokinja je kazala da je pušku tražila iz straha, kako bi se ubila ako ne bi uspjela pobjeći.

Suđenje se nastavlja 5. novembra.