U prvim reakcijama u petak, ministri i drugi iz vlasti su odgovornost tražili u roditeljima, a onda ponovo pozivali da se snizi dobna granica po kojoj maloljetnici mogu otići u zatvor, tražili su povećanje zatvorskih kazni i više policije s puškama na ulicama.
A represija u slučajevima nasilnih akata i ekstremističkih ideologija, odnosno kažnjavanje počinitelja, ne igra ogromnu ulogu, objašnjava Nejra Veljan, istraživačica “Atlanske inicijative”. Ona već godinama izučava ekstremističke pokrete i kako vrbuju mlade.
“Prevencija bi morala biti ključni faktor”, kaže ona i objašnjava da odgovornost u ovom slučaju leži na različitim nivoima – od obrazovnog sistema i lokalne zajednice, do sigurnosnih i socijalnih institucija.
Istražitelji i političari su, odgovarajući na pitanja novinara, rekli da je rano tražiti propuste, ako ih je bilo, u prepoznavanju opasnosti.
Za Veljan ključ istrage u ovom slučaju nije reagiranje na počinjeno krivično djelo, nego ispitivanje da li su se pravovremeno poduzimale mjere za otkrivanje i intervenciju u slučajevima maloljetnika pod uticajem ekstremističkih ideologija.
“Istraga bi trebala uključivati sve ove aktere, s fokusom na analizu svih informacija koje su bile dostupne na društvenim mrežama, a koje možda nisu prepoznate kao signal opasnosti”, pojasnila je Veljan za Detektor.
Napad u Bosanskoj Krupi, u kojem je 15-godišnjak nožem usmrtio jednog i teško povrijedio drugog policajca, prestrašio je stanovnike ovog gradića na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona (USK) okarakteriziralo je ovaj napad kao krivično djelo terorizma, a ubrzo je počelo i javno preispitivanje da li je ovaj napad bio motiviran nekom ekstremističkom ideologijom.
Glavna kantonalna tužiteljica Merima Mešanović poručila je da je nezvaničan motiv napad na instituciju, odnosno policijsku stanicu, s ciljem zastrašivanja stanovništva.
“Provjerit će se, pored motiva, da li je podstrekivan na ovo i da li stoje neke ekstremne grupe iza njega”, dodala je Mešanović na konferenciji za medije.
Pojedini političari iz Republike Srpske, poput državnog ministra sigurnosti Nenada Nešića, su u komentarima navodili da se na profilima maloljetnika na društvenima mrežama mogu pronaći sadržaji s ekstremističkim porukama i tragovi vjerske radikalizacije.
Na profilima na društvenim mrežama – koji odgovaraju imenu maloljetnika koji je napao Policijsku stanicu – Detektor je pronašao slične sadržaje, ali novinari nisu mogli verificirati da ovi profili zaista i pripadaju maloljetniku koji je sada u pritvoru.
Tužiteljica je pojasnila da za krivično djelo terorizma maloljetnicima mlađim od 16 godina ne može biti izrečena zatvorska kazna, što je pokrenulo dodatnu polemiku u javnosti i izjave različitih zvaničnika kako je potrebno pooštriti kazne i smanjiti dobnu granicu za kažnjavanje u ovakvim slučajevima.
Brojni političari su tražili da se zbog ovog i sličnih činova maloljetnika snizi dobna granica i povećaju kazne. Ministar unutrašnjih poslova Federacije Ramo Isak je u reakcijama najviše govorio o reakciji policije na događaj i najavio više policije, ali je tek u jednoj rečenici spomenuo prevenciju. Nešić je o prevenciji govorio koristeći ovaj čin za ponavljanje poruka o “problemu radikalnog islama u Federaciji”, u mjeri u kojoj su stručnjaci i zvanični podaci već ranije opovrgli.
BiH u Strategiji za prevenciju i borbu protiv terorizma, kao i Akcionom planu proizašlom iz nje, posjeduje solidna rješenja koja bi mogla pomoći u prevenciji ovakvih slučajeva, smatra stručnjak za sigurnost Safet Mušić. Za takve aktivnosti obučeni su i kadrovi u različitim institucijama sistema, ali tek djelimična primjena ovih dokumenata u praksi predstavlja problem, zbog čega je teško utvrditi i konkretnu odgovornost.
“Ne možemo sada reći da neko generalno može snositi odgovornost ili da je bio propust od strane, u ovom slučaju Policijske stanice, pogotovo jer se ovdje radilo o maloljetniku koji nije bio evidentiran na bilo koji način kao neko ko je imao probleme u ponašanju”, pojašnjava Mušić.
On dodaje i da je za utvrđivanje odgovornosti otežavajuća i činjenica da se napad dogodio u sredini u kojoj nije bilo sličnih incidenata, niti podataka da u njoj djeluju ekstremističke grupe ili pojedinci koji bi mogli uticati na mlade. No, ne zanemaruje mogućnost drugačijeg načina uticaja na mlade – putem interneta, koje je i ranije prepoznao kroz svoja istraživanja.
“Ne bih ništa prije istrage prejudicirao, ali nije isključeno da je postojala određena doza online radikalizacije ili je, po meni još vjerovatnije, da je na to dijete uticao ovaj naš otvoreni sistem društvenih mreža gdje svakodnevno možemo vidjeti razne poruke i pozive na nasilje, slike nasilja, od Gaze do nekih čak ubistava koja su se prenosila uživo”, dodaje Mušić.
Nedostatak odgovarajućih resursa za rano prepoznavanje znakova radikalizacije na internetu, ograničenja u međuinstitucionalnoj komunikaciji i često spori odgovor na prijetnje, samo su neki od faktora za koje Veljan navodi da dovode do propusta, a koji rezultiraju napadima poput ovog iz Bosanske Krupe.
“Iako su ranija iskustva iz drugih država trebala omogućiti bolji uvid da su počinitelji nasilnih ekstremističkih, pa čak i terorističkih akata, sve mlađi, ovaj događaj pokazuje da postoji prostor za unapređenje prevencije, kroz efikasniju procjenu rizika, posebno kada su u pitanju maloljetnici”, dodaje Veljan.
Ona navodi i da posljednji događaj pokazuje da trenutne procjene nisu bile dovoljne da se spriječi tragični incident te da je, umjesto reaktivnih mjera, potrebna proaktivna strategija koja obuhvata stalni rad na prevenciji, kontinuirano praćenje i procjenu rizika.
S ovim mjerama saglasna je i Mirela Mujagić, psihologinja s dugogodišnjim iskustvom u radu na prevenciji ekstremizma i radikalizma, koja kaže da se o ovakvim temama ne smije govoriti samo nakon tragičnih događaja. Smatra da bi teme prevencije i higijene mentalnog zdravlja u slučajevima ekstremizma morale biti kontinuirana aktivnost.
“Imamo situacija kada nam se desi nešto, maloljetnik ili odrasla osoba nešto naprave, tada se zovu psiholozi, traže komentari, rade analize i vrlo brzo se to zaboravi, ništa se ne dešava”, upozorava Mujagić.
Represivne mjere koje budu predložene nakon tragičnih događaja Mujagić smatra očekivanom reakcijom, ali i pojašnjava kako to nikako ne smije biti jedini rezultat šireg društvenog reagiranja na ovakve događaje.
“Počinilac, kakvog god djela i koje god starosne skupine, treba da bude kažnjen u skladu s pozitivnim pravnim propisima. Međutim, definitivno pozitivna praksa je pokazala da rezultati ne ovise samo o represivnim, nego itekako o preventivnim mjerama”, dodaje Mujagić.
Mušić pojašnjava da u procesu prevencije primarnu ulogu ima porodica koja prva prepoznaje promjene u ponašanju, ali da je problematično to što obrazovni sistem nije na odgovarajući način uključen u takav proces.
“Iako smo postkonfliktno društvo koje se još uvijek bori s posljedicama ratnih dešavanja, nemamo određene cjeline u nekim predmetima u osnovnoj školi koje bi obrađivale teme prevencije nasilja”, kaže Mušić.
Rješenja vidi u preuzimanju prakse nekih drugih zemalja koje se bore s problemima radikalizacije, ali i ona rješenja koja bi uključivala detaljniju kontrolu sadržaja na društvenim mrežama koje postaju sve češći uzročnik radikalizacije.
“Možda bi se i mi na nivou države mogli baviti tim načinom preveniranja nekih slučajeva nasilja u kojem učestvuju maloljetnici, koji su očigledno povezani s društvenim mrežama, bilo da je riječ o radikalizaciji ili prihvatanju tih nasilnih obrazaca u ponašanju”, smatra Mušić.
S obzirom na to da institucije nisu ranije prepoznale 15-godišnjaka iz Bosanske Krupe kao prijetnju, Veljan pojašnjava da je zakašnjela reakcija često posljedica nedostatka obuke i alata za prepoznavanje ranih znakova radikalizacije, posebno u online prostoru. Rješenje vidi u multisektorskom pristupu koji bi uključivao rad s mladima u zajednici, nastavnim osobljem i čitavom lokalnom zajednicom, ali i jačanju saradnje sigurnosnih i socijalnih institucija.
Na to bi, dodaje, trebala biti usmjerena i istraga posljednjeg događaja.
“Prioritet bi trebao biti u razumijevanju okolnosti i faktora koji su doveli do radikalizacije maloljetnika, kako bi se izbjegle skupe akcije bez konkretnih rezultata”, jasna je Veljan.
U subotu ujutro Klix je prenio da je policija uhapsila osam osoba čija se povezanost s događajem istražuje, te da je kod njih pronađeno oružje i “veća količina papira ispisanih na arapskom jeziku”.
Mujagić upozorava i na veliki problem nedostatka odgovarajućeg broja osoba u institucijama koje bi se morale baviti prevencijom. Centri za socijalni rad i mentalno zdravlje nemaju dovoljno psihologa, oni koji na području USK rade u obrazovnim institucijama, kaže Mujagić, mogu se prebrojati prstima jedne ruke, a o tim temama javno se govori samo nakon situacija poput one iz Bosanske Krupe.
“Sve na kraju ostane mrtvo slovo na papiru, ili ostane na onim izjavama koje smo čuli od brojnih zvaničnika i lidera, koje su dali u to vrijeme u medijima. I to je ustvari onaj nažalosniji dio ovog sistema – da nikako ono što radimo i pričamo ne stavljamo u praksu”, smatra Mujagić.