Brajić i ostali: Čuo da su ubijeni žene i djeca
Boško Šalabalija ispričao je da je 1992. bio pripadnik Rasavačke čete, a da je stanovao u prijedorskom selu Ništavci i da je bio dio Ništavačkog voda. Rekao je da je na tom prostoru formiran Interventni vod, koji je bio podređen Dušanu Miluniću.
Svjedok je ispričao da je u julu 1992. njegov vod po naredbi Milunića krenuo iz Ništavaca oko četiri ili pet sati i da su došli do kuće gdje su bili žene i djeca koje su trebali čuvati. Ispričao je da su tu prenoćili, a da je sljedećeg dana došao Milunić. Preko šuma su krenuli kući, kako je izjavio, “da ne bi naišli na kakve grupe”.
Na upit tužioca Izeta Odobašića da li zna šta je dalje bilo s tim ženama i djecom, svjedok je odgovorio: “Čuo sam da su pobijeni.”
Odbrani Ranka Kaurina svjedok je odgovorio da se njegov kompletan vod vratio kući, a jedino zna da je ostao Milunić, i nikog drugog iz voda nije vidio.
Svjedok je izjavio da ne zna tačno koliko je ljudi brojao Interventni vod i gdje su njegovi pripadnici spavali.
Dušan Milunić je nepravosnažnom presudom osuđen na 12 godina zatvora zbog zločina počinjenih u julu 1992. u prijedorskom selu Zecovi.
Šalabalija je svjedočio na suđenju Veljku Brajiću, Slobodanu Taranjcu, Ranku Kaurinu, Branku Dženopoljcu i Drašku Topiću, koji su optuženi za napade na sela u općinama Prijedor i Sanski Most, nastanjena uglavnom stanovništvom hrvatske nacionalnosti. Tokom napada, kako se navodi, 24. i 25. jula 1992. ubijena je najmanje 61 osoba, tri su nestale, a počinjena su silovanja i prisilna preseljenja, dok je više desetina osoba odvedeno u logore.
Svjedok Sreto Mrđa ispričao je da je dobio odobrenje da formira interventnu jedinicu, u čiji sastav je tražio da uđu ljudi koji nisu problematični.
Kazao je da nisu imali poseban sistem rukovođenja i da se postupalo po naredbama komande brigade i načelnika štaba Veljka Brajića.
“Po formiranju, jedinica je dobila naziv ‘Crni Đorđe’”, rekao je svjedok i dodao da je u njen sastav uglavnom ulazila pješadija, te da su imali i kamion kao borbeno vozilo, na kome je bilo oko deset vojnika.
Ispričao je da je u maju 1992. učestvovao u borbenoj akciji čiji je zadatak bila deblokada putnog pravca Prijedor – Banja Luka. Nakon toga, ispričao je, njegov vod dobio je dopuštenje da se odmori.
Mrđa je kazao da je poslije organizirao svoje vjenčanje i da nije učestvovao u zadatku u Briševu, te da ne zna ko je sve bio prisutan iz njegovog voda na tom zadatku.
Nastavak suđenja je 19. oktobra.
