Sjećanje na dan kada su ubijena 43 civila na pijaci Markale

Obilježavanje godišnjice masakra na Markalama 2023. godine. Foto: BIRN BiH

Ismet Svraka je 28. augusta 1995. u podne pošao prema Gradskoj tržnici kako bi kupio male baterije, bez kojih nije mogao slušati vijesti. Na cigari se zaustavio s kolegama Ramom Herceglijom i Ibrahimom Hajvazom.

“Oni su bili okrenuti leđima prema tržnici, tačno na ulazu u tržnicu, a ja sam kontra njima… tri čovjeka mogu stati u metar, u krug, i ja sam ih počastio svojim cigarama i pola cigare jesmo li ispušili… ja sam čuo da je granata pukla i da sam pao, i u sebi sam rekao: ‘Pogodi i mene'“, prisjeća se Svraka koji je tada imao 51 godinu i bio u civilnoj obavezi.

Nakon pada granate je čuo galamu i vrisku, te primijetio da noge ne može pomjeriti. On je toga dana ostao bez noge, a njegovi prijatelji Herceglija i Hajvaz su poginuli. Kaže da je mjesec i po proveo u bolnici, te da mu je taj dan promijenio život.

Svraka je u Haškom tribunalu svjedočio na suđenjima protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića, koji su osuđeni na doživotne kazne zatvora za granatiranje, terorisanje i snajperisanje građana Sarajeva, te genocid i druge zločine u BiH.

Komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske – Stanislav Galić i Dragomir Milošević – za terorisanje građana Sarajeva osuđeni su na doživotnu kaznu, odnosno 29 godina zatvora. Masakr u augustu 1995. na pijaci Markale konstatovan je u presudi Miloševiću, Karadžiću i Mladiću.

Ismet Svraka. Foto: BIRN BiH

Ova pijaca je tokom opsade Sarajeva – najduže opsade jednog grada u modernoj historiji – okupljala građane i bila mjesto gdje se tokom rata u Bosni i Hercegovini trgovalo različitim proizvodima do kojih su građani mogli doći u tom periodu.

Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo kaže da su stanovnici grada Sarajeva dolazili na tržnicu kako bi kupili namirnice za preživljavanje.

“Tako su se i tog kobnog 28. augusta skupili da bi kupili nešto, da bi zamijenili nešto, da bi vidjeli nekog bližnjeg srodnika, komšiju, prijatelje. Pala je ta kobna granata koja je nažalost ubila 43 naša sugrađanina, a 84 je teže i lakše ranjeno. Ovo je jedan od tri najveća masakra koji se desio u gradu Sarajevu“, kaže Karović.

Dodaje da su svi poginuli bili civili, a bilo je i djece koja su bila sa svojim roditeljima ili se nesretnim slučajem našla na tom mjestu.

Karović pojašnjava da će godišnjica, kao i svake godine, biti obilježena polaganjem cvijeća, odavanjem počasti, te uz jedan čas historije i prigodan podsjetnik na zlo koje se desilo građanima Sarajeva.

“Kultura sjećanja je jako važna i to će biti prilika da podsjetimo sve one koji, ili nisu bili tu ili potiskuju na određeni način dešavanja zaboravu, da se tu desio veliki zločin i da ne smijemo nikad zaboraviti to što se desilo“, govori za Detektor Karović.