Omaž Samiru Mehiću iz Srebrenice na filmskom platnu lekcija mladima o genocidu
Učesnici panel-diskusije. Foto: BIRN BiH
Nakon što je učesnicima programa “Suočavanje s prošlošću” i drugim prisutnima prikazan film novinarke Detektora Lamije Grebo, ambasador Kraljevine Nizozemske u Bosni i Hercegovini Henk van den Dool je tokom panel-diskusije naveo kako je ovaj film po prvi put pogledao u februaru u Memorijalnom centru Srebrenica, zajedno s majkama.
“To je zaista jedan poseban spomenik, rekao bih, ne samo Samirovom životu već i spomenik kako se treba nositi s usmenom historijom i memorijalizacijom”, kazao je.
Prema njegovim riječima, nemoguće je raditi na budućnosti bez mogućnosti gledanja u historiju. Rekao je da je, kao i Samir, rođen 1960-ih, bio muzičar i slušao iste bendove, te da je, gledajući film, razmišljao o tome kako se i njemu moglo isto desiti.
“Srebrenica nije od početka bila predodređena da bude raseljena”, naveo je te dodao kako ovaj dokumentarac vraća identitet i pokazuje kako je u Srebrenici postojala urbana kultura i kako će se mladi koji također imaju svoje snove, nade i ljubavne priče, moći poistovjetiti s ovim filmom.
Izvršni direktor BIRN-a BiH Denis Džidić se prisjetio kako je ova organizacija započela s radom prvenstveno kao agencija koja prati suđenja, ali da je ubrzo uočila nedostatak sistemskog pristupa tranzicijskoj pravdi.
“Stalno smo osjećali potrebu da rastemo kao organizacija i da pronađemo nove načine kako bismo ispričali priče žrtava”, izjavio je Džidić te dodao kako je saradnja BIRN-a BiH s Memorijalnim centrom i Ambasadom Kraljevine Nizozemske unikatna.
Prisjetio se projekta usmene historije “Životi iza polja smrti”, u kojem su imali priliku predstaviti individualne priče i svjedočenja preživjelih, te dodao kako je o Samiru Mehiću iz Srebrenice priča ispričana na način da je razumljiva široj i mlađoj publici.
Almasa Salihović, glasnogovornica Memorijalnog centra Srebrenica, smatra da je ovaj film moćan informacijski alat i da mlade generacije imaju poteškoća u shvatanju šta se zapravo desilo kada je riječ o genocidu, ili šta se desilo uopće, zbog prisutnih narativa u BiH.
“Lično smatram da je veoma važno da ovaj film vide mladi ljudi jer oni su ti koji će nastaviti da čuvaju historiju, čuvaju sve ono što se dešavalo u prošlosti u BiH, ukoliko žele naučiti nešto iz toga i vjerujem da još uvijek učimo mnogo iz toga”, navela je Salihović.
Kako je kazala, bez obzira koliko svi imaju svoju ličnu priču, ovaj dokumentarac je bio više od pukog predstavljanja priče o genocidu.
“Prema mom ličnom mišljenju, ovo je nešto što ljudi zapravo mogu koristiti ukoliko žele shvatiti šta se desilo svima nama”, izjavila je te dodala kako je potrebno više sličnih priča.
Ralf Melzer, direktor Friedrich-Ebert-Stiftunga u Izraelu, naveo je kako je potrebno izbjeći da svaka generacija pravi istu grešku te da je u suočavanju s prošlošću potrebno izbjegavati uzroke ignorisanja i zanemarivanja prošlosti te negiranja onoga što se dogodilo.
“Postoji rizik da se zaglavi u prošlosti, da se postane talac historije. Tako da je važno shvatiti historiju i prihvatiti odgovornost kako bi se krenulo dalje i izgradila bolja budućnost. Ne možemo točak historije vratiti nazad. Moramo prihvatiti šta se desilo. Moramo znati činjenice i od tog trenutka moramo raditi za bolju budućnost”, zaključio je.
