Kadrić i ostali: Udarci poslije kojih je iskašljavao krv

Zijad Kadrić (desno) s braniocem Izetom Baždarevićem. Foto: BIRN BiH

Strahinja Aksić kazao je da su njega i brata 20. juna 1992. iz kuće odveli vojnici. Svjedok je izjavio da vojnici prilikom pretresa kuće nisu našli oružje, ali da su im rekli da moraju poći na informativni razgovor.

Kazao je da su u kasarni “Ahmet Fetahagić” prvo bili u podrumu, sa još 15-ak lica srpske nacionalnosti, i tu ih je popisao Zijad Kadrić, a potom su prebačeni na sprat, u prostoriju u kojoj ih je bilo oko 140.

“Ja sam tu bio 18 dana. Vidio sam teška prebijanja”, rekao je Aksić.

Ispričao je kako je sa još nekim zatočenicima 5. jula odveden na poligon, gdje su u tranšejima čupali travu. Kazao je da su ga izdvojili i udarali 15 minuta Mrčo i još dvojica, dok je Kadrić stajao i to posmatrao.

“Ja sam čučao, oni su me udarali po slabinama, leđima… Udaraju Mrčo i ti momci svim i svačim”, prisjetio se svjedok i dodao da je, kada je skoro izgubio svijest, Kadrić rekao da prestanu jer moraju ići.

Svjedok je kazao da je Kadrića poznavao iz viđenja i da je bio prosvjetni radnik. Za lice koje su zvali Mrčo, kako je rekao, čuo je da je brat Sefera Halilovića. U sudnici je prepoznao optužene Kadrića i Halilovića.

Aksić je kazao da je u logoru vođen na ispitivanje kod inspektora Hamzića i da tu nije bilo nikakvih problema.

Rekao je da je, kada je pušten, dobio dokument o ukidanju privremene izolacije. Naveo je da je kasnije kod ljekara konstatovano da mu je pukla plućna maramica, oštećena kičma i polomljena rebra.

“Ja sam bio mlad i zdrav čovjek. Onda sam dobio takve batine da sam 30 dana iskašljavao krv”, kazao je Aksić.

Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović, Asim Hamzić, Miralem Čengić, Samir Selimović i Amir Murtić su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane (TO) Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.

Kadrić je optužen u svojstvu upravnika zatočeničkog objekta-logora, Halilović kao pripadnik Oružanih snaga Armije BiH Generalštaba, a ostali optuženi kao pripadnici policijskih i vojnih struktura.

Svjedok Aksić nije se složio s Odbranom da je Kadrića vidio tek kada je dobio posljednji udarac na poligonu. Braniocu Izetu Baždareviću je rekao da ne misli da mu je optuženi pomogao kada je rekao da prestanu sa udaranjem, nego da su se morali vratiti u kasarnu zbog dolaska Crvenog krsta. Svjedok je izjavio da nema saznanja da je Kadrić nekoga lično udario.

Svjedok je braniocu Senadu Krehi potvrdio da je prije rata bio član Srpske demokratske stranke. Na pitanje kako zna ko ga je tukao ako je bio u čučećem položaju, Aksić je pokazao kako je Mrčo stajao.

Na pitanje zbog čega u izjavi koju je dao policiji u Modriči 2011. nije spominjao Halilovića i batine, svjedok je kazao da ga nisu ispitivali o pojedinostima. Naveo je da ga je tada policija pitala o boravku u logoru, ali da je razgovor bio više o tome kako je došao u Modriču.

“Nismo razgovarali o pojedinostima”, rekao je Aksić.

Potvrdio je da nema medicinske nalaze o pretrpljenim povredama, ali je kazao da ima rane.

Kreho je prigovorio da je svjedok u sudnici pokazao na optuženog, jer su mu u istrazi bile predočene fotografije, na kojima je identifikovao Halilovića.

Optuženi je pitao svjedoka da li mu je poznato da je on od 22. juna do 12. jula boravio u Turskoj, navodeći da za to ima dokaze. Svjedoku to nije bilo poznato.

Suđenje se nastavlja 13. marta.