Matuzović i ostali: Optuženi nije imao komandnu ulogu u Bukovoj Gredi

U nalazu i mišljenju vještaka Gorjanca, čije zaključke je pročitao branilac Vlado Adamović, navodi se da “prema raspoloživoj dokumentaciji u uspostavljenom lancu komandovanje, Đuro Matuzović nije imao efektivnu komandu nad samostalnom jedinicom Vojne policije, niti neko iz lanca njegove niže komande“.

Prema komandnom ustrojstvu, ako sud utvrdi da je naredbu o zatočavanju pripadnika srpske narodnosti izdao Matuzović, onda podliježe zapovjednoj odgovornosti za tretman i nadzor nad tim osobama. U suprotnom, ako nije izdao tu naredbu, nema efektivan komandni nadzor niti subordinacijsku komandnu obavezu i odgovornost, pročitao je Adamović iz nalaza, s čim se vještak složio.

“Nadzor nad zatočenim osobama srpske nacionalnosti imala je Vojna policija, time i njena neposredno viša komanda, tako da je samo tom linijom zapovijedanja moglo doći do izdavanja naredbi za izuzimanje tih osoba za rad, što ukazuje na lanac odgovornosti i na tretman i zaštitu tih osoba“, pročitao je jedan od zaključaka Adamović, što je vještak i potvrdio.

“Đuro Matuzović je bio komandant Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Orašje, koji nije imao vojnu policiju. On se oslanjao na civilnu policiju. Formiranjem brigade dobili su Vojnu policiju“, rekao je Gorjanc.

Matuzović je optužen s Ivom i Tadom Oršolićem, Markom Dominkovićem, Josom Nedićem, Markom Blažanovićem, Matom i Antom Živkovićem, Stjepom Đurićem i Mirkom Jurićem za progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim nečovječnim radnjama u Orašju.

Odbrana Matuzovića je pojasnila kako je vještak koristio izjave svjedoka kao materijalne dokaze zbog vremena koje je imao na raspolaganju, kao i knjige koje su korištene kao materijalni dokazi na suđenju u Hagu.

Tužilac Milanko Kajganić je, na početku unakrsnog ispitivanja vještaka, konstatovao da Tužilaštvu nije dostavljena materijalna dokumentacija na osnovu koje je urađen nalaz, te su umjesto toga dostavljene dvije knjige. Gorjanc je rekao da je imao svu dokumentaciju, ali nije imao vremena da pregleda 400 dokumenata, te da dokumente nije izmislio.

Na pitanje zašto je odlučio da prilikom izrade nalaza koristi knjigu Dragana Lukača “Ratni zločini u Bosanskoj Posavini 1992. – 1995.“, vještak je odgovorio da se svi dokumenti u kopiji nalaze u knjizi.

Tužilaštvo je zanimalo zašto se vještak pozvao na izjavu svjedoka Jove Stevanovića, koja je data u logoru, o zločinu počinjenom u Vidovcima. Vještak je naveo da je izjava iz pomenute knjige, a Adamović dopunio da je dostavljena Tužilaštvu BiH.

Vještak je, na pitanja tužioca, pojasnio kako je Općinski štab TO-a Orašje bio samostalan u odlučivanju, ali mu je nadređeno bilo Ratno predsjedništvo, na čijem je čelu bio Pavo Kobaš, te da je u knjizi navedena jedna odluka putem koje izdaje naredbu Matuzoviću.

Kajganić je pitao vještaka da li je dozvoljeno korištenje zarobljenika za kopanje rovova na prvoj liniji odbrane, predočivši mu zahtjev Četvrte bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji je 11. juna 1992. upućen 106. brigadi, za izuzeće 20 muškaraca. Vještak je kazao da on ne bi udovoljio takvom zahtjevu.

“Je li Đuro to dozvolio?“, pitao je vještak tužioca, na šta je Kajganić rekao da jeste.

Iz Odbrane drugooptuženog su uložili prigovor, navodeći da ne znaju da li je tom zahtjevu udovoljeno. Tužilac je kazao da još nisu došli do tog dokumenta.

Suđenje se nastavlja 14. februara, kada je će Tužilaštvo nastaviti unakrsno ispitivanje vještaka.