Suđenje

Draškić i ostali: Odbrana traži oslobađanje u nedostatku dokaza

25. Oktobra 2023.16:17
Odbrana Ranka Draškića zatražila je oslobađajuću presudu za zločine na području Ilijaša počinjene u junu 1992. godine, ocijenivši da nije van razumne sumnje dokazana krivica optuženog.


Ranko Draškić sa braniocem Miodragom Stojanovićem. Foto: BIRN BiH

Odbrana je u završnoj riječi navela da Tužilaštvo nije dokazalo da je Draškić 5. juna s drugima učestvovao u paljenju kuća, lišavanju slobode i ubistvu 20 civila u Lješevu.

Branilac Miodrag Stojanović osvrnuo se na svjedočenje preživjelog svjedoka A-1, koji, kako je istakao, nije vidio ko je pucao.

“Čime je Tužilaštvo dokazalo da je Draškić s još pet lica pucao u civile? To ne kaže ni A-1“, rekao je Stojanović, dodajući da nijedan drugi svjedok nije bio ni blizu dešavanja.

Stojanović je podsjetio da je A-1 govorio o vojniku koji mu je prislonio čakiju uz vrat, te je poslije o tome pričao svome bratu koji je, na osnovu opisa, rekao da bi taj nepoznati vojnik mogao biti Ranko Draškić. Branilac je naveo da se svjedočenja A-1 i njegovog brata razlikuju u navodima da li je taj vojnik imao brkove ili ne, kao i da li je A-1 bacio čakiju u travu ili je vojnik kod njega pronašao.

On je napomenuo da je u svjedočenju navedeno da taj vojnik nije imao nekoliko prstiju na lijevoj ruci, a da optuženom nedostaju prsti na desnoj. Prema riječima Stojanovića, sve i da je to bio Draškić, svjedok A-1 se nije mogao izjasniti koliko je prošlo vremena od incidenta sa čakijom do postrojavanja i strijeljanja.

“Koliko je vremena prošlo? Da li se Draškić zadržao ili udaljio? Ne znamo“, kazao je branilac.

Prema Odbrani, Draškić nije bio pripadnik Interventne čete, a nisu dokazane ni optužbe koje ga terete za progon, kao ni da je postojao širok i sistematičan napad i da je optuženi bio svjestan tog napada.

“Pretres u potrazi za nelegalnim oružjem predstavlja i danas legitimnu radnju i ne može biti smatran progonom“, kazao je Stojanović.

Osvrnuo se na svjedočenja o akciji u Kadarićima od 9. juna, kada je mještanima rečeno da se okupe na jednom mjestu, a potom da se vrate kućama, te im je najavljeno da će dobiti poziv, što se kasnije i desilo. Branilac je naveo da su neki svjedoci izjavili da su taj dan vidjeli Draškića, a neki da su im drugi rekli da su ga vidjeli, ali nisu naveli konkretne njegove aktivnosti.

Svjedočenje da je Draškić jednom civilu vezao ruke, prema Stojanović, iz druge je ruke i ničim nije potkrijepljeno. Branilac smatra da je ovo prvi put da je vojnik koji je učestvovao u pretresu optužen za progon.

“On se ne izdvaja od drugih vojnika koji su bili u selu, a oni se ne optužuju… Nisam čuo da se neko optužuje za progon bez da je tukao, ubijao, silovao“, rekao je Stojanović.

On smatra da je u nedostatku odgovornih za ubistva u Lješevu optužen Draškić.

Draškić je u završnom obraćanju izrazio saosjećanje s porodicima stradalih, koje je poznavao, ali je naveo da on nije počinio djela iz optužnice.

Draškić i Savo Manojlović optuženi su da su, u svojstvu pripadnika Interventnog voda Teritorijalne odbrane Srpske opštine Ilijaš, kasnije Ilijaške brigade Vojske Republike Srpske, 5. juna učestvovali u napadu na Lješevo i ubistvima 20 civila. Dodaje se da je oko 100 muškaraca, žena i djece odvedeno u Podlugove.

Odbrana drugooptuženog iznijeće završnu riječ 15. novembra.

Marija Taušan